Misterija Čajne kobasice

Sigurno ste se barem jednom do sada zapitali zašto se čajna kobasica zove baš čajna i ima li ona veze sa popularnim napitkom zvanim ČAJ. Za one koji uživaju u dobrom zalogaju, prave gurmane i ljubitelje dimljenih i mesnih prerađevina, odgovor na ovo pitanje je veoma bitan.

Od kada se pojavila na našem tržištu, ova kobasica je izazvala brojne polemike o poreklu  svog imena. Dok jedni tvrde da je reč nastala kao izvedenica od engleskog “China” (ČAJNA), drugi veruju da se služila uz topli napitak.

„Kineski“ font na privesku čajne kobasice koju je proizvodio 29. Novembar iz Subotice, sugeriše da su u pravu oni prvi, međutim dizajn ovog znaka jasno oslikava čajnik, što govori da ni Subotičani nisu bili sigurni.

za-cajnu-kobasicu-29-Novembar-Subotica

Izgleda sa su ovi drugi ipak bliži istini, jer se ova kobasica zaista služila uz čaj i tako je i dobila naziv.

Nastala je u 19. veku u poljskom gradu pod nazivom Darlovo ili Rigenvaldu, kako se zvao u to austrougarsko vreme.

Poljaci su je sekli na tanke listiće i uz sir ili kajmak služili uz čaj. Ukusni zalogaji bi postajali još lepši kada bi ih zalili gutljajem toplog napitka.

Tako je ova čuvena kobasica dobila ovaj naziv.

 

Lansky

 



KOMENTARI

  1. stormwatch kaže:

    Ime a i ta originalna Cajna 29. Novembra bili su fenomenalni, t.j. isli su jedno uz drugo. Sama reč čajna Kobasica daje neku sočnost specijalitetu, iako je licno ni u ludilu ne bih jeo uz caj. Danas deca misle da je to kineska kobasica, ali nije ta Čajna nekineska bila je prava sočna čajna.

  2. Kertvaros kaže:

    Cajna kobasica je doslovni prevod Nemackog naziva Teewurst. Nastaje u 19-tom veku u Nemackoj provinciji Pomeranija koja nikad nije imala veze ni sa Poljskom a pogotovu ne sa Austrougarskom. Tek nakon 1945 god. Pomeraniju dobijaju Poljaci kao neku vrstu naknade za otete teritorije na istoku. Rügenwald je imao vrlo razvijenu prehranbenu industriju, narocito preradu mesa. Pred kraj rata industrija se prebacuje u Donju Saksoniju i jos uvek proizvodi mesne specijalitete po recepturama na koje i dan danas imaju patente. Sve ostalo su imitacije i imitacije imitacija. Kinezi ne proizvode niti konzumiraju kobasice u bilo kojoj formi koja se moze uporediti sa Evropom. Oni imaju nesto slicno kobasici (barem oblikom) ali uglavnom to korise manje vise kao dodatak jelima, odnosno neku vrstu zacina.

  3. stormwatch kaže:

    @Kertvaros

    Gospodine Kertvaros, moram iz prve ruke da vas ispravim i da vam kazem da Teewurst i Čajna kobasica 29. Novembra koja je featureovana u ovom textu NEMAJU NISTA ZAJEDNICKO!

    29. Novembar je toj svojoj tvrdoj kobasici dao pogresno ime i zato je i ukusnija. Pravi Teewurst vam se maze na Kruv, i to vam je slicno pasteti, mada nije isto kao pasteta! Takva jela, t.j. pasteta na svezem komadu hleba i solja caja bili su pre 35+ godina glavna poslastica po decijim vrticima u Subotici, ali to nije Teewurst nego pashteta.

    Chajna pasteta 29. novembra se reze pored Kruva i ona je tvrda, ukusna i mami na jos jedan krug….krug koji vise ne postoji gospodine Kertvaros.

    Ima jos jedna cajna koja je bila isto tako dobra u ta vremena, to je Cajna od zagrebacke fabrike Sljeme, ali je ova od 29. ipak bila bolja!  Danas vise niko ne pravi ni priblizno isti kvalitet pogresno nazvane Cajne kobasice na prostorima bivse SFRJ. 

    PRIJATNO!

     

     

     

  4. Lenin kaže:

    @stormwatch    

    Ime a i ta originalna Čajna 29. Novembra bili su fenomenalni, t.j. isli su jedno uz drugo. Тако је! 29. Новембар је имао дисконт у оквиру фабрике. Не сећам се тачно,да ли је радио сваки дан, пак један или више дана у недељи.Једино знам да смо месечно једном, обично после плaте,ишли тамо куповати чајну кобасицу и разне ђаконије.Било је jако се добро сећам,око 30-40% јефтиније него у радњама.Јест да су кобасице и саламе биле квргаве,понекад и оштеђене,али је младом брачном пару са ниским примањима,свакако било идеално.Тако смо упознали сласт коју је пружалo конзумирање чајне кобасице 29. Новембра.И деца су обожавалa сендвич са чајном и краставцима из бурета. Годинама сам испробавао чајне кобасице разних домаћих произвођача сувомеснатих производа(наравно само онда када ми џеп допуштао),али тај укус ни приближно нису достигли. И сад долази оно најинтересантније; укус сам нашао,али не у нашем производу.Пошто пола намирницa купујем на бувљаку,пре два месеца сам први пут купио сецкану саламу у вакум паковању,којa личи на чајну само што се тиче дијаметра млевеног меса,а обим му је класичне саламе.Али укус!Укус је исти! Скоро ми дошле сузе на очи. Хм! Пише да је немачки производ. Пакован у Mађарској. Наравно да je ово што стиже код нас отпад од господског паковања,тј. све што се не може ставити у естетски првокласно рангирано паковање.Али цена је прва лига:650 рсд.

    Њам њам њам…

    http://www.prima-gusto.de/en/salamis.html  

  5. Lenin kaže:

    Dosta je kukanja

    02. 01. 2015. u 09:42 Citiraj

    vokille:

    O Dežeu ne treba ni razmišljati, ovo je presedan u urbanizmu da se bista postavlja 10 metara nasuprot spomeniku figure, postavljene na jeftino betonsko postolje. Veći problem tog postolja je što ako se neko zakuca kolima, biće to jako gadan sudar, ono žbunje i livena ograda su ublažavale posledice sudara, znam da je jednom tokom mog školovanja u gimnaziji(2007-2011) tamo bila scena sa uletanjem auta. 

    Spomenik Deže Kostolanjiju je skrnavljenje lika i dela pesnika, samo ovi seljaci iz VMS nisu to još shvatili. Bolje da su kao i svi drugi seljaci iz Srbije odali počast nekom Rokiju ili Brus Liju.

    Ја предлажем да се дигне споменик Чајној кобасици!    😀

  6. Kertvaros kaže:

    Sta je  i kada proizvodio 29 Novembar, pojma nemam. Kada sam ja ziveo u Subotici imao je 5-6 proizvoda i to nije bilo bas nesto za pamcenje, niti je mene nesto posebno interesovalo. Jelo se ono sto bi mama stavila na stol i nije se mnogo o tome diskutovalo. Prokomentarisao sam iskljucivo ono sta je napisao Lansky i sta se odnosi na cajnu kobisicu iz Rügenwalda. Uz tu pricu, ako uopste nekog osim mene i Lanskog jos zanima – imao bih za reci:

    Duz celog Baltickog prostora,  od Rusije preko Holstajna i Slezviga i sve do Severnomorskih obala Engleske i Skotske, stanovnistvo vise preferira caj nego kafu. Caj se servira po raznim ritualima u razlicitim delovima obale, ali im je svuda zajednicko da se uz caj obavezno servira kakav odgovarajuci kolac ili keks, a vrlo cesto i kondenzovano mleko. Problem nastaje kada jedan odrastao muskarac treba dobije solju caja i keks. Da bi se to izbeglo obicno se muskarcima servira kriska hleba ili dvopeka sa cajnom kobasicom a  i to je njima daleko draze. To bi otprilike bio razlog nastanka cajne kobasice. Suboticki obicaj davanja pogresnim stvarima pogresne nazive kao i nakaradno izgovaranje stranih reci ili njihova upotreba na pogresnom mestu  ima u Subotici bogatu tradiciju.

  7. Lansky kaže:

    Najbolji proizvodi su išli u izvoz, naravno. Decenijama je u Englesku izvožena šunka (HAM) u trouglastim zaobljenim konzervama. Ako bi se limenka i malo oštetila, to nije moglo da ide.

    Radnici su mi pričali da su posao počinjali u 5 časova i u 6 časova. Ujutro ih je čekao čaj, viršle i senf. Oko 10 je bio ručak kompletan sa supom i mesom. Sa ručka bi se u džepu ponelo hleba jer se kasnije išlo u „berbu“ suhomesnatih proizvoda. U 14h kući.

    Ja sad pretpostavljam da je u takvom režimu večera bila negde u 16h a u 20h na spavanje.

    Početkom novembra 1998. godine , radnicima je rečeno da su slobodni, da se fabrika zatvara. 

  8. stormwatch kaže:

     

    Kertvaros:

    Sta je  i kada proizvodio 29 Novembar, pojma nemam. Kada sam ja ziveo u Subotici imao je 5-6 proizvoda i to nije bilo bas nesto za pamcenje, niti je mene nesto posebno interesovalo. Jelo se ono sto bi mama stavila na stol i nije se mnogo o tome diskutovalo. Prokomentarisao sam iskljucivo ono sta je napisao Lansky i sta se odnosi na cajnu kobisicu iz Rügenwalda. Uz tu pricu, ako uopste nekog osim mene i Lanskog jos zanima – imao bih za reci:

    Duz celog Baltickog prostora,  od Rusije preko Holstajna i Slezviga i sve do Severnomorskih obala Engleske i Skotske, stanovnistvo vise preferira caj nego kafu. Caj se servira po raznim ritualima u razlicitim delovima obale, ali im je svuda zajednicko da se uz caj obavezno servira kakav odgovarajuci kolac ili keks, a vrlo cesto i kondenzovano mleko. Problem nastaje kada jedan odrastao muskarac treba dobije solju caja i keks. Da bi se to izbeglo obicno se muskarcima servira kriska hleba ili dvopeka sa cajnom kobasicom a  i to je njima daleko draze. To bi otprilike bio razlog nastanka cajne kobasice. Suboticki obicaj davanja pogresnim stvarima pogresne nazive kao i nakaradno izgovaranje stranih reci ili njihova upotreba na pogresnom mestu  ima u Subotici bogatu tradiciju.

     

     

    Pa generalno, to je bio najbolji proizvod 29. novembra od pocetka pa do kraja 80'tih, i recimo pored toga jos i  2 vrste gotovih jela, i to samo zato sto su bila previse zacinjena pa covek nije ni znao sta klopa nego je uzivao u ljutini… Pocetkom 90'tih kvalitet firme je drasticno opao i to vise nije bilo za jelo. U onoj staroj prodavnici 29. novembra koja je bila na mestu gde je danas Benneton u toj zutoj zgradi (ako je jos uvek tamo Benneton), uvek su imali najsveziju kobasicu.

    Mene uvek interesuju price o istoriji bilo cega, ali bih ja u ovom slucaju postavio jedno pitanje u vezi ovoga sto ste vi rekli. Elem, zasto je problematicno da se odraslom coveku servira solja caja i keks? Ne vidim nikakv problem u tome da caj mora da se tuce sa mesishtem, ja ipak pre cajne kobasice uz caj, ipak vise preferiram McVities.

  9. stormwatch kaže:

     

    Lenin:

    @stormwatch    

    Ime a i ta originalna Čajna 29. Novembra bili su fenomenalni, t.j. isli su jedno uz drugo. Тако је! 29. Новембар је имао дисконт у оквиру фабрике. Не сећам се тачно,да ли је радио сваки дан, пак један или више дана у недељи.Једино знам да смо месечно једном, обично после плaте,ишли тамо куповати чајну кобасицу и разне ђаконије.Било је jако се добро сећам,око 30-40% јефтиније него у радњама.Јест да су кобасице и саламе биле квргаве,понекад и оштеђене,али је младом брачном пару са ниским примањима,свакако било идеално.Тако смо упознали сласт коју је пружалo конзумирање чајне кобасице 29. Новембра.И деца су обожавалa сендвич са чајном и краставцима из бурета. Годинама сам испробавао чајне кобасице разних домаћих произвођача сувомеснатих производа(наравно само онда када ми џеп допуштао),али тај укус ни приближно нису достигли. И сад долази оно најинтересантније; укус сам нашао,али не у нашем производу.Пошто пола намирницa купујем на бувљаку,пре два месеца сам први пут купио сецкану саламу у вакум паковању,којa личи на чајну само што се тиче дијаметра млевеног меса,а обим му је класичне саламе.Али укус!Укус је исти! Скоро ми дошле сузе на очи. Хм! Пише да је немачки производ. Пакован у Mађарској. Наравно да je ово што стиже код нас отпад од господског паковања,тј. све што се не може ставити у естетски првокласно рангирано паковање.Али цена је прва лига:650 рсд.

    Њам њам њам…

    http://www.prima-gusto.de/en/salamis.html  

     

     

    Gospodine Lenin, hmmm…

    "Требао сам предвидети да ће ти то пуно помоћи.Море што нисам убацио једну елипсу да ти мало отежам?"
     

    Lenine, Lenine, znaci ipak ste upotpunili ovaj vas znak u ova dva dana, opasni ste vi gospodine Lenin! OPASNI!

    Nema prelaska na tamu stranu, pa makar kaka faljinska kobasica da bude!

  10. vokille kaže:

    @Lenin- možda je i najbolje da se napravi takav spomenik, međutim ostaje pitanje, da li spomenik posvećen čajnoj kobasici treba da bude postavljen horizontalno ili vertikalno? I u kakve svrhe će se vandalisati. Da li će odgovarati lokacija 100 metara dalje od dua biste i spomenika Dežeu, tamo kod poliklinike? 😀

  11. laki kaže:

     

    Lansky:

    Najbolji proizvodi su išli u izvoz, naravno. Decenijama je u Englesku izvožena šunka (HAM) u trouglastim zaobljenim konzervama. Ako bi se limenka i malo oštetila…

    Vaše aludiranje na to da je fabrika propala zahvaljujući "rasipništvu" u vidu kvalitetnijeg doručka, ručka ili večere ne pije vodu. 29. Novembar je bila fabrika koja je tako nešto svojim radnicima mogla da pruži, jer se tad RADILO i zahvaljujući tom i ZARAĐIVALO. 

    Propast su uzrokovali puleni ovog današnjeg društva, oni kojima se ugađa, koji su zahvaljujući tome što su postali neko i nešto pljačkajući dobrostojeće društvene firme, a među njima i 29. Novembar. Sve dok se u fabriku nije sjatila sva crnogorska elita ekonomista i zauzela svoje pozicije sve do fajronta, 29. Novembar je imao finansijsku moć i perspektivu. Ali… pojavio se Tole iz Šavnika, pa potom braća i sestre, komšije, komšijini prijatelji itd. iz svih okolnih crnogorskih sela, pa fudbaleri na visokim položajima u preduzeću, a ni jedan od njih nije kročio nogom na svoje radno mesto.

    Kad tome dodamo ove naše nesrećne i bezvezne ratove i "pomoć" politike i evropske "demokratije", ovom nekad velikom mesnoprerađivačkom gigantu nije bolje ni moglo da se dogodi.

    Onaj ko kaže da su "Carnex", "Yuhor", "Matijević" i slični neko ime u ovoj oblasti, taj nije nikad ni primirisao porti 29. Novembra.

    Eh, da nas stoka nije vodila u "jedinom ispravnom pravcu" i da nam nije bilo "poštene" evropske demokratije, ovaj gigant bi još i dan-danas žario i palio tržištem ne samo naše države, nego i evropskim i svetskim.

  12. Lansky kaže:

     

    laki:

    Vaše aludiranje na to da je fabrika propala zahvaljujući "rasipništvu" u vidu kvalitetnijeg doručka, ručka ili večere ne pije vodu.

    Oko ovoga se nismo razumeli. O klopi sam ispričao više kao ilustraciju nekih dana kada je vladalo blagostanje. Nisu radnici mogli da štete firmu koja je dnevno proizvodila tone hrane.

    Cifre su bile impresivne.

  13. zorandjala kaže:

    Sunka u crevu sunkarica one za izvoz su bile najkvalitetnije na trzistu.Kulen nije bio los sve sunke u konzervama su bile super.Izbor sirovog mesa u mesarama je bio na svetskom nivou.Ali kada dolazi onaj skolovani kadar koji sebi pravi teren raznim sponzorstvima.KK Partizan i slicni Prebacuju pare negde gde niko vise nije mogao da ih nadje.Pitanje nad pitanjima je dali je neko nekada pitao Karadzica,Maglaica,i slicne zasto je najaca prehrambena industrija na balkanu propala?I dali je iko odgovarao za propast Suboticke privrede ?.Ili se i dalje drzimo toga da je bila zaostala i da nije bila rentabilna? Dali je to razlog zasto je sve pokradeno od te zaostale imovine a da niko nije pitao ko je to uradio.

  14. Kertvaros kaže:

    De gustibus non est disputandum – o ukusima nije se raspravljati.

    Svako podneblje ima svoje obicaje i oni se manifestuju cak i u ishrani. Mi kao pojedinci nismo pupak sveta niti pretstavljamo etalon / merilo ostatku covecanstva za dobro ili lose u ishrani. Ono sto je jednima delikatesa, drugima se od toga okrece stomak. Nutricionisti su jos odavno utvrdili uzroke zasto jednima nesto prija a drugima pak ne. To je jedna vrlo opsezna tema i ovde joj sigurno nije mesto-

  15. Lansky kaže:

     

    Kertvaros:

    De gustibus non est disputandum – o ukusima nije se raspravljati.

     Ono sto je jednima delikatesa, drugima se od toga okrece stomak.

     

    Kod nas ovo posebno važi za ŠKEMBIĆE. Ili ih obožavaju i drže za najbolje jelo na svetu, ili ne mogu da ih smisle (frotir u fronclama umočen u sos). Nema ravnodušnih.

    U Hrvatskoj ih zovu TRIPICE. Ima čak i klub obožavatelja, zovu se TRIPERI.

  16. stormwatch kaže:

     

    laki:

    Lansky:

    Najbolji proizvodi su išli u izvoz, naravno. Decenijama je u Englesku izvožena šunka (HAM) u trouglastim zaobljenim konzervama. Ako bi se limenka i malo oštetila…

    Vaše aludiranje na to da je fabrika propala zahvaljujući "rasipništvu" u vidu kvalitetnijeg doručka, ručka ili večere ne pije vodu. 29. Novembar je bila fabrika koja je tako nešto svojim radnicima mogla da pruži, jer se tad RADILO i zahvaljujući tom i ZARAĐIVALO. 

    Propast su uzrokovali puleni ovog današnjeg društva, oni kojima se ugađa, koji su zahvaljujući tome što su postali neko i nešto pljačkajući dobrostojeće društvene firme, a među njima i 29. Novembar. Sve dok se u fabriku nije sjatila sva crnogorska elita ekonomista i zauzela svoje pozicije sve do fajronta, 29. Novembar je imao finansijsku moć i perspektivu. Ali… pojavio se Tole iz Šavnika, pa potom braća i sestre, komšije, komšijini prijatelji itd. iz svih okolnih crnogorskih sela, pa fudbaleri na visokim položajima u preduzeću, a ni jedan od njih nije kročio nogom na svoje radno mesto.

    Kad tome dodamo ove naše nesrećne i bezvezne ratove i "pomoć" politike i evropske "demokratije", ovom nekad velikom mesnoprerađivačkom gigantu nije bolje ni moglo da se dogodi.

    Onaj ko kaže da su "Carnex", "Yuhor", "Matijević" i slični neko ime u ovoj oblasti, taj nije nikad ni primirisao porti 29. Novembra.

    Eh, da nas stoka nije vodila u "jedinom ispravnom pravcu" i da nam nije bilo "poštene" evropske demokratije, ovaj gigant bi još i dan-danas žario i palio tržištem ne samo naše države, nego i evropskim i svetskim.

     

     

    Laki, 29. novembar ti je raspiskan, pokraden i unisten u vreme SPS i JUL-a. Sve dobro poznajem iz prve ruke. Nikakve EU, Demokrate i Evropa nisu apsolutno ni u kom slucaju doprineli unistenu koje je devedesetih doneo Milosevic i danasnja vlast u drugom obliku. Sve sto je rastureno od industrije u Srbiji rastureno je DEVEDESETIH GODINA.

  17. stormwatch kaže:

     

    Lansky:

    Kertvaros:

    De gustibus non est disputandum – o ukusima nije se raspravljati.

     Ono sto je jednima delikatesa, drugima se od toga okrece stomak.

    Kod nas ovo posebno važi za ŠKEMBIĆE. Ili ih obožavaju i drže za najbolje jelo na svetu, ili ne mogu da ih smisle (frotir u fronclama umočen u sos). Nema ravnodušnih.

    U Hrvatskoj ih zovu TRIPICE. Ima čak i klub obožavatelja, zovu se TRIPERI.

     

    Btw… Tripice se zovu u jednom manjem delu hrvatske, u kontinentalnom delu i uglavnom zovu se FILEKI…….Kakvo je to magicno jelo – ultradetaljno oprani skembici, kuvani sa polucorbastim pikantno zacinjenim sosom, servirani sa svezim belim hlebom, po mogusctvu oba kraja hleba da idu uz porciju, a hleb treba da je mekan a (NE PRESAN!) iznutra dok  korica trrba da bude hrskava i lako lomljiva, po mogucnosti da se mirisi pecnice i namirnica upotrebljenih za hleb sastaju u nekom momentu, ili ako ko vise voli pire krompir, domacinski napravljen sa vegetom, puterom i mlekom + porcija salate sa perfektno sitnije naseckanim i zacinjenim ribanim kupusom. Sve to toplo servirano sa jedno jedno 2 litre hladne Coca Cole. E, to moze da se jede cele nedelje uz isti uzitak.

  18. Lenin kaže:

     

    stormwatch:

    Lenin:

    @stormwatch    

    Ime a i ta originalna Čajna 29. Novembra bili su fenomenalni, t.j. isli su jedno uz drugo. Тако је! 29. Новембар је имао дисконт у оквиру фабрике. Не сећам се тачно,да ли је радио сваки дан, пак један или више дана у недељи.Једино знам да смо месечно једном, обично после плaте,ишли тамо куповати чајну кобасицу и разне ђаконије.Било је jако се добро сећам,око 30-40% јефтиније него у радњама.Јест да су кобасице и саламе биле квргаве,понекад и оштеђене,али је младом брачном пару са ниским примањима,свакако било идеално.Тако смо упознали сласт коју је пружалo конзумирање чајне кобасице 29. Новембра.И деца су обожавалa сендвич са чајном и краставцима из бурета. Годинама сам испробавао чајне кобасице разних домаћих произвођача сувомеснатих производа(наравно само онда када ми џеп допуштао),али тај укус ни приближно нису достигли. И сад долази оно најинтересантније; укус сам нашао,али не у нашем производу.Пошто пола намирницa купујем на бувљаку,пре два месеца сам први пут купио сецкану саламу у вакум паковању,којa личи на чајну само што се тиче дијаметра млевеног меса,а обим му је класичне саламе.Али укус!Укус је исти! Скоро ми дошле сузе на очи. Хм! Пише да је немачки производ. Пакован у Mађарској. Наравно да je ово што стиже код нас отпад од господског паковања,тј. све што се не може ставити у естетски првокласно рангирано паковање.Али цена је прва лига:650 рсд.

    Њам њам њам…

    http://www.prima-gusto.de/en/salamis.html  

    Gospodine Lenin, hmmm…

    "Требао сам предвидети да ће ти то пуно помоћи.Море што нисам убацио једну елипсу да ти мало отежам?"
     

    Lenine, Lenine, znaci ipak ste upotpunili ovaj vas znak u ova dva dana, opasni ste vi gospodine Lenin! OPASNI!

    Nema prelaska na tamu stranu, pa makar kaka faljinska kobasica da bude!

     

    Кобасуте?!Салама брађушка!Салама!

    Sertés rohwurst

    (Némettipusú "Salami")szeletelve,halmozva

  19. Lenin kaže:

     

    stormwatch:

    Lansky:

    Kertvaros:

    De gustibus non est disputandum – o ukusima nije se raspravljati.

     Ono sto je jednima delikatesa, drugima se od toga okrece stomak.

    Kod nas ovo posebno važi za ŠKEMBIĆE. Ili ih obožavaju i drže za najbolje jelo na svetu, ili ne mogu da ih smisle (frotir u fronclama umočen u sos). Nema ravnodušnih.

    U Hrvatskoj ih zovu TRIPICE. Ima čak i klub obožavatelja, zovu se TRIPERI.

    Btw… Tripice se zovu u jednom manjem delu hrvatske, u kontinentalnom delu i uglavnom zovu se FILEKI…….Kakvo je to magicno jelo – ultradetaljno oprani skembici, kuvani sa polucorbastim pikantno zacinjenim sosom, servirani sa svezim belim hlebom, po mogusctvu oba kraja hleba da idu uz porciju, a hleb treba da je mekan a (NE PRESAN!) iznutra dok  korica trrba da bude hrskava i lako lomljiva, po mogucnosti da se mirisi pecnice i namirnica upotrebljenih za hleb sastaju u nekom momentu, ili ako ko vise voli pire krompir, domacinski napravljen sa vegetom, puterom i mlekom + porcija salate sa perfektno sitnije naseckanim i zacinjenim ribanim kupusom. Sve to toplo servirano sa jedno jedno 2 litre hladne Coca Cole. E, to moze da se jede cele nedelje uz isti uzitak.

     

OSTAVITE KOMENTAR