Mozaik od starih subotičkih priča

I svačiji i ničije

.

"Glas naroda", nedeljni list koji je izlazio u Subotici između dva svetska rata, marta 1934. godine je objavio sledeći tekst:

.

"Sto hiljada dinara traži na gradu vajarski umetnik Anastazije Bocarić radi jedne slike koju je navodno pre 15 godina naručio bivši gradonačelnik Alba Malagurski i pok. Šandor Rajčić. Slika pokazuje veliki narodni zbor 28-og novembra 1918. god., kada se u Novom Sadu izreklo odcepljenje Banata, Bačke i Baranje od Austro-Ugarske i ujedinjenje sa Srbijom. Zašto ta slika nije za 15 godina preuzeta nije nam poznato."

.Slika se trenutno nalazi u Muzeju Vojvodine kao deo stalne postavke. Vlasištvo je Gradskog muzeja ali je svojevremeno na zahtev kolega iz Novog Sada ona njima i ustupljena.  .

.Takođe jedna replika sporne Bocarićeve slike,  naslikane 1919. godine, visi na zidu u Bunjevačkoj matici u Subotici.

.

Sirotinjska zabava

.

Ovih dana dok fudbalerke Spartaka vode humanitarnu Bitku za bebe pade na um kako se bitka za bebe vodila 1945. godine.

.Dnevni list "Slobodna Vojvodina", koji je izlazio u Subotici, piše: "Porez na neženje plaćaju svi od 30 do 60 godina".

.Danas bih primenio radikalnije mere! Od mladih bračnih parova bih momentalno oduzeo visoko sofisticirana tehnološka pomagala za kućnu zabavu (TV, računari, video…). Dozvolio bih samo mogućnost za sirotinjsku zabavu.

..

.

.Treba to pozatvarati

.

S početka '70-ih godina, kada su tadašnji "saobraćajni eksperti" odlučili da kompletan međunarodni saobraćaj tutnji kroz centar Subotice, počela je čuvena rekonstrukcija međunarodnog puta E-5 (i ukidanje tramvaja). Radovi tek počeli, ali ubrzo je stigao najznačajniji praznik bratskih Jugoslovenskih naroda i narodnosti – 29. novembar!

.Za Dan Republike, pišu "Subotičke novine", političari požurili da otvaraju nezavršeni put i da se slikaju…

Gradska kvočka

.Gradska kuća je oduvek bila simbol Subotice i administrativni centar grada. Bila je i ostala centar kulture, ali ne verujem da mnogo sugrađana zna da je Gradska kuća 1946. godine služila za leženje pilića!

.GRANAP (Gradsko nabavno preduzeće) kojim su upravljali tadašnji "revolucionarni eksperti" (metalci, šusteri i berberske kalfe), moralo je otići u stečaj zbog nestručnog poslovanja i ogromnih gubitaka.

.Zašto ova priča podseća na današnja vremena…?!



KOMENTARI

  1. Bunjevac kaže:

    Ona slika „prisajedinjenja“ mi liči na slike Kim Il Sunga koji vodi narod u svetlu budućnost,a kojih je puna Severna Koreja.

  2. Lowlander kaže:

    Jedno pitanje za autonomaše: ako već hoćete „državu Vojvodinu“, kada ćete tražiti da se Baranja vrati u njen sastav? Pre otcepljenja ili posle? Bilo bi logično, jer Baranja je u Kraljevinu SHS ušla kao deo Vojvodine a Vojvodina kao sastavni deo Srbije!

  3. Lansky kaže:

    To je pomalo zaboravljena činjenica, da je Vojvodinu nekada činila Bačka, Banat i Baranja ali ne i Srem.

    LSV je svojevremeno izdao kalendar sa slikom Velike Vojvodine. Pored sadašnjih krajeva, u granice ulazi i Baranja, Zapadni Srem, ostatak Bajskog trokuta koji je u Mađarskoj i rumunski Banat. Vojvođanska Megali idea ! Verovatno zajebancija.

  4. Siemens kaže:

    Nema od tih spekulacija ništa. Sve se do sada otcepljuje po AVNOJ-u tj. Badinteru. Što se tiče Vojvodine, kad bi neko hteo Baranju morao bi Hrvatskoj prepustiti istočni Srem. A i Trianonske granice su krojene po meri velikih sila, a ne po etničkom principu. Poznata je rečenica Nikole Pašića: Šta će mi tolimi Latini u državi?

OSTAVITE KOMENTAR

22 + = 31

IMPORTANT! To be able to proceed, you need to solve the following simple math (so we know that you are a human) :-)

What is 14 + 10 ?
Please leave these two fields as-is: