U sklopu centralnih reprezentativnih objekata koji su danas simbol Palića, nalazi se i mala arhitetonska celina, u duhu mađarske secesije izvanredno realizovalini od strane poznatih arhitekata Komor Marcela i Jakab Dežea 1910. godine. Neposredno ispred najvećeg objekta Velike terase, u blizini Ženskog štranda, uz centralnu aleju koja se završava Spomen česmom, smešten je najmanji objekat specijalne namene – Muzički paviljon. Ovo je početkom XX veka bilo mesto malih promenadnih koncerata na kojem su muzičari doprinosili boljem ugođaju gostiju koji su dolazili u tada mondensko letovalište.
Jožef Lehner je sa Gradskim većem 1887. godine sklopilo ugovor koji nalaže da 13 članova njegovog orkestra svakog dana tokom juna, jula i avgusta svira promenadnu muziku. Sviralo se u jutarnjim časovima od 6 do 8 sati i posle podne od 17 do 19 sati. Takođe jedna stavka ugovora glasila je da muzičari moraju svake druge nedelje da nauče neku novu pesmu i da prirede koncert gostima.
Ovaj mali otvoreni paviljon je u osnovi osmougaonik sa prilazom sa dve strane na nekoliko stepenika ka podijumu koji je izgrađen od teraco obloge i ograđen dekorativnom izrezbarenom drvenom ogradom sa motivima cvetnih venaca i srcolikih formi.
Dokumentacija MZZSK Subotica
Dvadesetih godina
