Centar za socijalni rad ove godine je zabeležio 28, a policija 60 slučaja nasilja nasilja u porodici. Prema podacima Centra u pet slučajeva muškarci su bili žrtve, a u 23 žene.
– Centar za socijalni rad ove godine je zabeležio 128 neodložnih intervencija, od kojih se 26 odnosilo na nasilje. U 9 slučajeva devojčice su bile žrtve naselja, a u tri dečaci. Kod odraslih u 12 slučajeva se odnosilo na žene, a 1 na muškarce, dok kod starih ljudi zabeležena su tri slučaja nasilja. Najčešće žrtve nasilja su deca između 7 i 14 godina. Mi nemamo Sigurnu kuću i žrtve smeštamo u Sombor ili Novi Sad. Ove godine smo imali četiri slučaja, reč je o jednoj porodici koja je trpela nasilje. Danas nasilje u porodici prepoznaju građani i mogu da nam prijave ukoliko posumljaju da neko trpi nasilje – istakao je direktor Centra za socijalni rad, Milutin Blažić i dodao.
– Nasilja nad decom uvek ima nažalost, i brojka je ista kao i prošle godine, sa tom razlikom što smo ove godine imali mnogo slučajeva smeštanja dece koja su trpela nasilje u Prihvatni centar Doma za nezbrinutu decu, Kolevka. Bilo je oko 30 slučajeva, stim da osmah posle dan dva se deca smeštaju u hraniteljske porodice. Ovde nije samo reč o nasilju nad decom, nego i zanemarivanje deteta se smatra oblikom nasilja u porodici – rekao je direktor Centra za socijalni rad, Milutin Blažić.
Pošto Subotica nema sigurnu kuću, grad je obezbedio 80 hiljada dinara za smeštaj žrtava nasilja, a 150.000 dinara za smeštaj dece u Prihvatni centar Doma za nezbrinuti decu. U Centru za socijalni rad objašnjavaju da će ove godine prvi put da se radi sa nasilnicima, kako više ne bi ponavljali krivično delo.U novembru, Centar obeležava aktivnosti pod nazivom 16 dana borbe protiv nasilja u porodici, a savetovalište redovno održava svoje tribine.
KOMENTARI
OSTAVITE KOMENTAR
Morate biti prijavljeni da biste komentarisali.
Opa! Kako to Subotica NEMA sigurnu kuću???
U maju 2008. (5. maja 2008.), svečano je otvorena sigurna kuća u Subotici. Za funcionisanje te kuće, do kraja te 2008. godine iz gradskog budžeta je izdvojeno milion i 775 hiljada dinara. Kuća je u vlasništvu Crvenog krsta, a finansira je lokalna samouprava. U startu je bilo obezbedjeno mesto za 8 (osam) žena sa decom, žrtava porodičnog nasilja. Za rad sa njima je bilo odredjeno 11 (jedanaest) radnika Centra za socijalni rad. I…’
Gde nestade „sigurna kuća“?
Čuo sam odkad su stupili na snagu zakoni o nasilju u porodici da su neki ljudi završili u zatvoru zbog nasilja nad ukućanima.Čuo sam da je dovoljno nazvati policiju i policija privodi,da li to u praksi stvarno tako funkcioniše?Odrastao sam u porodici gde je fizičko i psihičko maltretiranje bilo deo svakodnevice.Kao mali ne jednom sam prisustvovao sceni da je otac stariju sestru štavio od batina,udarao ju je u glavu i rukama i drvenom klompom,znao joj je razbiti nos i usta tako da nismo mogli zaustaviti krvarenje,horor scene.Mene je jednom udario nogom u genitalije te sam skoro izgubio svest.Da su ovi zakoni bili na snazi sedamdesetih i osamdesetih da li bi moj otac bio uhapšen zbog nasilja u porodici zbog toga što je radio da ga je sestra prijavila ili neko drugi ko je znao šta se dešava u našoj kući?