Posle godinu i po od početka obnove hrama Svetog vaznesenja Gospodnjeg, vernici su 13. novembra 1910. ušli u hram, diveći se urađenom. Novi vitraži, zamenjen ikonostas, novi stubovi sa pozlatom i zidna dekoracija u stilu eklektike, sve urađeno u duhu i po modi vremena s kraja 19. i početka 20. veka, bilo je po ukusu vernika koji su ekonomski jačali postajući novi građanski sloj. Pred lepotom novih polijeleja i netom oslikanog hrama potisnuta je i briga o tome što su troškovi obnove daleko premašili početnu sumu. Obnova hrama, čiji su temelji postavljeni još 1726. godine, praznovana je četiri dana u prisustvu bačkog episkopa.

A danas, nakon više od veka, gotovo istovetno uzbuđenje obuzima vernike hrama Svetog vaznesenja Gospodnjeg, jer sada ponovo u punom sjaju mogu da vide crkvu onakvu kako je izgledala po prethodnoj obnovi, mogu da sagledaju lepotu koju su videli njihovi preci. Čistotu boja koju su joj dali arhitekta Mihajlo Harminc i moler Karlo Čislinski iz Budimpešte, dok je pozlatu radio Endre Korent. Za sadašnju obnovu zaslužni su restauratori i konzervatori Goran Bolić i mr Aleksandra Jeftić. Od maja njih dvoje su, predvodeći mali tim od dvoje-troje saradnika, koji su se smenjivali, do pre neki dan pedantno čistili svaki centimetar goleme površine crkvenog enterijera, otkrivajući i delove nepoznate prošlosti.
– U obnovi 1910. godine crkva je proširena, postala je viša i šira, a u toku ovog našeg poslednjeg restauratorskog i konzervatorskog rada ustanovili smo da je deo svodova umesto zidanja ciglom rađen u tada novoj tehnici kombinacije gipsa i lakog maltera uvezanih rabic-mrežom – priča za „Politiku” Goran Bolić.
Tokom proteklog veka i ljudi i okolnosti uticali su na crkvu, vreme je bilo da joj se vrati pređašnja lepota, pa je, kako objašnjava arhijerejski namesnik i paroh subotičkog hrama Miodrag Šipka, od vernika prikupljeno 10 miliona dinara za sveobuhvatne spoljašnje i unutrašnje radove. Dvoje restauratora očistili su, obnovili i dopunili zidnu dekoraciju, restaurirana je i pozlata, kao i zidna plastika.
U hramu je vlaga nemilosrdno nagrizala delove zidne dekoracije koja je na pojedinim mestima potpuno uništena, od nje su stradale drvene stolice, stasidije postavljene uza zidove hrama. Upravo zbog toga prvo je morala da se uradi sanacija kapilarne vlage obijanjem maltera na zidovima do visine od dva metra, što je otvorilo slojeve vremena pokazujući mesta koja svedoče o dograđivanju crkve. Iz vremena kada su se sveće palile u crkvi, deo zidne dekoracije bio je prekriven gustim slojem čađi, a Aleksandra Jeftić, koja je čistila taj deo, kaže da su i ljudi iz crkve sa iznenađenjem gledali kako se nakon dugog i strpljivog restauratorskog čišćenja pomalja stara lepota islikanog zida.
Umeće ovo dvoje konzervatora izgrađivano je i potvrđivano na desetinama crkava koje su do sada obnovili, ali su pomoć za restauraciju drvenog mobilijara morali da potraže i od starih majstora. Tako stolice obnavlja, tehnikom floderovanja, jedan od retkih majstora koji to zna u Subotici, Joška Lajko koji ima 82 godine.
KOMENTARI
OSTAVITE KOMENTAR
Morate biti prijavljeni da biste komentarisali.






Jel se neko setio krisom ili javno da snima kako se radi floderovanj, kako radi majstor Joska? Takve stvari bi na taj nacin trebalo sacuvati od zaborava!