U subotičkom ataru ima desetak starih vrsta i sorti voća koje polako nestaju, kaže agronom u penziji Karlo Slavić. Navodeći kao primer za to „carsku krušku“, ovogodišnju pobednicu „Berbanskih dana“, on kaže da je u subotičkom ataru od ove sorte kruške ostalo možda tek desetak stabala. Slavić slično govori i kada je reč o „limun krušci“, „naciki“ ili „petrovači“, ali i o drugom voću, poput jabuke „jonatan“, „petrovača“, „funtašica“, „kašave“ šljive ili duda.
Sve ove sorte, kaže on, ustuknule su pred intenzivnim zasadima otpornijih i rodnijih vrsta voća. I pored toga, Slavić kaže da je navedeno voće koje sve više nestaje u subotičkom ataru imalo odličnih karakteristika koje moderne sorte ne mogu nadomestiti. Kao primer za to on navodi jabuku „funtašicu“ koja je i danas nezamenljiva u pripremi pite od jabuka. Zbog toga je Slavićev predlog da se makar na „Berbanskim danima“ više pažnje posveti starim sortama voća u vidu izložbenih štandova ili onih na kojima će biti isloženi proizvodi od njih.
Radio Subotica
KOMENTARI
OSTAVITE KOMENTAR
Morate biti prijavljeni da biste komentarisali.
Pre svega lepi pozdrav Karlu Slavicu, starom pajtasu iz Conoplje. I dan danas se rado secam nasih dana u skoli „kod Poste“ gde smo jedno vreme delili i zajednicku klupu.
Da stare vrste voca nestaju je nazalost jedna evidentna cinjenica, i to mozemo slobodno reci sirom sveta. Ne samo nase jabuke i kruske, nego i egzoticni plodovi kao banane ili ananas, podlezu danas diktaturi multinacionalnih kompanija za preradu i promet voca i sve se mora prikloniti njihovim specificnim zahtevima. Oni kreiraju kakvo mora biti voce (i povrce) njegova trajnost, otporost na transportne probleme, mogucnost duzeg lagerovanja, pogodnost za dalju preradu itd. Pri svemu tome karakteristike kao ukus i miris plodova postaju sekundarne i mi imamo na stolu – to sto imamo. Novi narastaji su od detinjstva navikavani na novo voce, ono je za njih normalno i ne cudi ih da breskva ima neutralni ukus i da je potpuno bez mirisa, ali zato lepa „kao nacrtana“. Ukus lubenice vise vuce na krastavac, i da ne nabrajamo dalje.
Mislim da bi trebalo stare sorte vise propagirti, objasnjavati ljudima da u svojim bastama manje sada kojekakvo ukrasno siblje i drvece, i da umesto toga posade neku lepu staru vocku. Od toga ce imati vise i oni i njihovi ukucani, a stare sorte bi dobile jednu novu sansu za opstanak.
Ja se secam piski, jeo ih kao klinac a vise ih nema nigde!!
Imam u dvoristu krusku koja je starija od 300{tristo} godina ali nemogu da nadjem nekog ko bi je napravio kalewm:{sadnicu} od nje .Kruska je u Djali radj jos uvek ali cekamo da plodovi koji su oko300gr otpadnu jel niko nesme da se popne radi branja. Ukoliko neko moze da mi pomogne neka se javi.
Prvo da ispravimo clanak – dud (dudinja) nije voce, nego plod drveta duda. U mom detinstvu bilo ga je po celoj Subotici – plodovi su bili ili crni ili rucasti ili beli. Mi smo
ga kao deca jeli, a stariji su znali da iz dudinja peku rakiju. Sada je dud u Subotici nazalost skoro sasvim nestao, bilo zbog pojave stetocine zvane dudovac ili zbog toga sto su ljudi uklanjali stabla ispred svojih kuca jer su u jesen sa njih opadali plodovi pa su se skupljale muve, a i miris opalog dudinja nije bas bio prijatan. Dud se svojevremeno sadio prvenstveno radi gajenja svilene bube koja se hranila njegovim liscem. U Subotici je postojala fabrika, koja se i danas u narodu naziva Gubogyar, gde su se od ucaurenih svilenih buba odvajale svilene niti, koje su se kasnije koristile u razne svrhe, pa i za izradu svilenih carapa
@roki
Piszke ili ogrozd se jos ponekad moze naci na pijaci,njegov ukus je najprijatniji prije nego sasvim sazri, negde u maju ili junu. Od njega su kuvali tzv.piszkesos,koji je bio izvrstan prilog uz pecenja. U Madjarskoj se i dandanas mogu nabaviti sadnice te biljke.
@zorandjala
Nekada je bilo ne samo ogromnih stabala krusaka nego i kajsija. Nakon rata, dok su u okolini Subotice bile velike povrsine pod vinogradima, u svakom se naslo nekoliko stabala tih krusaka i kajsija. U to vreme,bivsa fabrika Vojvodina je otkupljivala znatne kolicine kajsija koje su se u svezem stanju izvozile u Nemacku.
Kruske su se ponegde odrzale ali su kajsije sasvim nestale i ustupile mesto novim vrstama na koje nije trebalo da se penje.
Zar Vojvodina nema neki poljoprivredni institut koji bi sačuvao atohtone sorte voća.
U Banja Luci se čuvaju jabuke,kruške i sl. koji su bili karakteristični za ovo područje.
Aleksa da li je jabuka voce ili plod drveta jabuke?
Bijeli dud ( Morus alba) dudinja, mullbär( na svedskom jeziku), murva u Crnoj Gori itd. Pradomovina je severna Kina. Drvo belog duda je nesto vislje nego crni dud.
Na 100 gr ploda ima: 43 gr kalorija, lipida 0,4gr, polinezasicene masti 0,2 gr, holesterola 0 gr, natrijum 10 gr, kalijum 194 gr, ugljenih hidrata 109 gra, vlakna 1,7 gr, secera 8 gr, proteina 1,4 gr, vitamin A 25IU, kalcijum 39 mg, C -vitamin 36,4 mg, gvozdje 1,9 mg , vitamin B-6 0,1 mg i magnezijuma 18 mg. Da li je moguce praviti gusti sok, vino, dzem bez dodatka secera, a sto bi sigurno bila nova i interesantna ponuda na trzistu. Setih se i ( Helianthus tuberosus ) tj cicoke, prduse ( kako je zovu u Crnoj Gori) ili jordärtskocka ( svedski naziv) koja je zapravo iz familije suncokreta. Secam se kao deca smo je jeli. Rasla je posvuda i „slatki krompir “ se davao i svinjama. Kako vec 30 godina zivim i u Svedskoj, iznenadla sam se videvsi u marketima cicoku kako se prodaje kao delikatesna roba koja kosta oko 5 eura kg. Postoji puno recepata za spravljenje ove veoma zdrave namirnice, a narocito se preporucuje dijabeticarima. Ja sam je posadila kod nas u basti u Herceg Novom i ona se sama razmnozava kao i caj nana.