ISUSOVO RASPEĆE
Rano hrišćanstvo obuhvata istorijsko doba od Isusove smrti, pa sve do proglašenja hrišćanstva državnom religijom u IV veku. Ono se vremenom polako širilo Sredozemljem, ali je bilo pod stalnim progonom Rimljana pre svega zbog protivljenja vernika da se poklone rimskom politeističkom statusu. Pored toga odbijali su da obožavaju cara kao božanstvo što je tumačeno kao nedostatak lojalnosti i njihov politički bunt.
Svirepost Rimljana u kažnjavanju nelojalnih podanika poznata je i nekoliko vekova pre Isusovog rođenja. Mnogi progonjeni i osuđeni bili su predati egzekutorskoj jedinici rimske vojske koja bi ih raspinjala na krst, bacala u reku Tibar ili žrtvovala divljim zverima u amfiteatru. Ovakav vid kazne primenjivao bi se i za druge teške prestupe poput ubistva, krađe hramskog novca, veleizdaju i pobunu. Osobe osuđene na smrt raspećem bile su bičevane od kojih bi mnoge umirale tokom same torture mučenja zbog velikog gubitka krvi i bolova.
Sam Isus je svojom misijom i delovanjem kritikovao postojeći verski i društveni poredak propovedajući ljubav i milosrđe. Njegove izjave o Bogu i o sebi kao Sinu Božijem, smatrane su uvredljivim i protivnim tadašnjim verskim učenjima, pa je zbog toga bio uhapšen i po kratkom postupku osuđen na smrt.
Isusovo mučenje bilo je praćeno ponižavanjem i izrugivanjem. Ismevali su ga mnogi prisutni, a pogotovo rimski vojnici koji su se tobož klanjali kao da mu ukazuju čast, a zatim bi ga bičevali, pljuvali i udarali. Obukli su mu kraljevsku odoru i stavili venac od trnja na glavu.
U nastavku torture put je vodio do mesta na kome se vršilo pogubljenje. U Jerusalimu se ono nalazilo na jednom uzvišenju pod nazivom Golgota (u prevodu kosturnica). Do tog mesta optuženi su morali sami da nose ogroman krst, dok u pojedinim slučajevima samo poprečnu gredu. Vertikalne grede su najčešće bile pobodene u zemlju, a osuđeni zakucani za poprečnu gredu na zemlji, a zatim postavljeni na vertikalnu, koja bi bila zabijena u postolje. Ekserima su zakucavali noge žrtvama koje su mogle da se oslone samo na jednu tanku dasku.
Isus je nosio kompletan krst i onako iznuren od udaranja više puta je posustao. Kada je potpuno izmučen pao pod njegovim teretom, neprikosnoveni vojnici su odredili nekoga iz mase da mu pomogne.
Ovakvim postupkom cilj rimskih mučitelja je bio da agonija osuđenih što duže traje. Neko ko je bio raspet na krstu, osim bolova usled bičevanja i zakivanja eksera, patio je i od konstantne žeđi. Udovi su bili u neprirodnom položaju, napeti i zgrčeni. Dešavalo se da mnogi budu van sebe i polude zbog ovakve torture.
Na brdu Golgota bilo je mnoštvo krstova, koji su neprestano bili pred očima stanovništva kao znak upozorenja, sa okačenim tablama na kojima je zapisano zvanično obrazloženje razloga izvršenja smrtne kazne. Na Isusovoj tabli je pisalo: ,, Isus iz Nazareta. Car judejski “ i to na tri jezika koja su bila važeća u Jerusalimu: latinskom, grčkom i jevrejskom.
Isus je na krstu osetio najdublju usamljenost koju čovek može da doživi. Napušten od prijatelja, istomišljenika i svih kojima je pomagao, celivao ih i lečio. Ostala mu je jedino vera u svog nebeskog Oca kojem se povicima obraćao: ,,Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“. U tom trenutku događa se najdublji metafizički prelom kada čak i Bog mora proći kroz ,,odsustvo Boga“ da bi u potpunosti razumeo čoveka. Ta rečenica ne negira veru – ona je njeno najviše iskušenje, jer rehabilituje smisao samoće i u najdubljem beznađu.
Događaji koji su bili u direktnoj vezi sa Isusovim raspećem razotkrili su ljudsku bedu, kukavičluk, neiskrenost, zlo i jad. Isplivala je na videlo priroda i karakter svih učesnika ovog događaja koji je postao sud njima samima: licemerje verskih vođa, Pilatov kukavičluk, neodlučnost i strah Isusovih učenika, znatiželja i zluradost okupljenog naroda.
Čovek ne želi uvek da sazna istinu, niti da deluje u skladu sa njom kada je prepozna. Isus je pogubljen nevin. Prekršena su mnoga pravila tadašnjeg sudstva. Na njega je bio svaljen veliki teret zla i mržnje. Krst je mesto Isusove pobede nad silama tame. Ono je postalo mesto identifikacije patnje i predstavlja suštinu hrišćanstva bez obzira na duh vremena i perspektivu iz koje se posmatra ovaj istorijski događaj.
RAZJEDINJENO HRIŠĆANSTVO
Milanskim ediktom iz 313. godine, prestaje progon. Edikt nije dao slobodu samo hrišćanstvu, već je liberalizovao versko izražavanje svim konfesijama u Rimskom carstvu.
Nakon priznavanja hrišćanstva kao državne religije, Crkva postaje moćna organizacija. Tokom istorije, organizovala je Sabore na kojima su se donosile odluke obavezujuće za sve hrišćane koje se tiču: vere, učenja, poretka, bogosluženja i discipline. Na Saborima su se često sukobljavala mišljenja episkopa i patrijarha.
Veliki raskol (Velika šizma) u hrišćanstvu dogodio se 1054. godine. Jedinstvena Crkva se podelila na katoličku i pravoslavnu. Najveći problem je nastao oko tumačenja reči ,,filioque“ (filiokve).
Izraz filiokve je bio i još uvek predstavlja kontroverzno pitanje. Radi se o tumačenju od koga potiče Sveti Duh, od Oca ili od Oca i Sina? Reč filiokve na latinskom znači ,,i Sina“. Ključni problem je želja da se zaštiti božansko poreklo Svetog Duha. Dodavanjem izraza filiokve u Simbol vere stvara se tumačenje o dvostrukom ishođenju Svetog Duha. Pravoslavna crkva je ovo učenje označila kao nepravilno, osudivši umetanje ovog izraza u Simbol Vere. Ono nije nastalo u Rimu, ali je početkom XI veka prihvaćeno od strane Rimske crkve izazvavši Veliki raskol u hrišćanstvu.
Bog, koji je beskrajan, ne može se spoznati ograničenim ljudskim umom. Sveti Duh poslat je od Boga kao zamena za Isusa Hrista. Na pitanje da li je Svetog Duha poslao Otac ili i Otac i Sin ne može se jasno odgovoriti. Ovo pitanje će možda zauvek ostati zagonetka.
Postoje i druga razmimoilaženja: oko pitanja o čistilištu, poziciji Pape u crkvenoj hijerarhiji, bezgrešnom začeću Device Marije…
Još su se unutar rane crkve javila različita gledišta i tumačenja koja su vremenom prerasla u ozbiljna teološka neslaganja i raskole. Vizionarski usmereni pojedinci i grupe su pokušavali da dođu do prevazilaženja istorijski uslovljenog razjedinjenog hrišćanstva. Vremenom su čak poprimali i institucionalne forme stvarajući pokret za uspostavljanje jedinstva među hrišćanskim crkvama i zajednicama. Sve više se javila želja za pomirenjem i prevazilaženjem razlika. Krajem dvadesetog veka javlja se ekumenski pokret koji propagira tu temu a odnosi se i na ostale vere koje postoje. Ideje o pomirenju pravoslavne i katoličke vere su posebno ojačale među teolozima posle Drugog Vatikanskog Sabora i povlačenju anateme između Rimskog pape i Vaseljenskog patrijarha.
Kada je reč o teološko-dogmatskim razlikama one su teško premostive jer predstavljaju uzrok raskola. Tokom vremena su postale veoma velike tako da posmatrano sa aspekta sadašnjosti predstavljaju samo neostvarenu želju i nedosanjani san. U praksi, na socijalnom planu, pravoslavci, katolici i protestanti, često se ujedinjuju na području etike i morala po pitanjima ljudskih prava, slobode, pomoći nastradalima i siromašnima. Na ovaj način, iako podeljeni, hrišćani različitih veroispovesti promovišu temeljna načela hrišćanstva.
simbol ekumenizma
Pokretanjem teološkog dijaloga između katolicizma i pravoslavlja, 1980. godine, načinjen je veliki korak ka ponovnom ujedinjenju, međutim ustanovljena je nova prepreka zahtevom da papa zadrži ulogu vrhovnog poglavara za sve hrišćane. Svojim apostolskim pismom pravoslavnim crkvama iz 1995. godine, Papa se ponovo približio koncilskim stavovima o pitanjima hrišćanskog raskola i pomirenja.
,,Ekumenski put svih još uvek podeljenih hrišćanskih Crkvi bitna je potreba naše vere, uslov koji proizilazi iz činjenice da smo Hristovi učenici. To je nepovratni put pred kojim se ne smemo umoriti. Uvek smo pozvani vratiti se na prvobitni dar, iz kojeg izvire reka tradicije, a to je probodeno rebro raspetog Hrista. Tamo nam je On dao celoga sebe, predajući nam i svoj Duh. Odande izvire naš život vernika. Tamo pronalazimo snagu da jedni drugima nosimo terete i križeve“. (Papa Franjo 2019. godine)
Borivoj Vujić
KOMENTARI
OSTAVITE KOMENTAR
Morate biti prijavljeni da biste komentarisali.
Etika i moral bi trebali biti jedino ono cime se crkve bave. Teoretisanja o poreklu Svetog Duha i slicna samo dovode do neslaganja i svadje, a i nepotrebna su, u najmanju ruku, jer o tome ni sam Isus nije govorio (ako je uopste i postojao), pa cak mi ni nemamo mentalni kapacitet da to razumemo. Kao kada bi bubasvabe teoretisale o etici i moralu. Upravo to je ono jedino cime se mi mozemo baviti i ono o cemu je Isus uglavnom govorio, pa ipak nismo u stanju da samo sledimo te jednostavne preporuke. Pored toga, smeta mi licemerje svestenstva koje citirajuci Isusa tvrdi da nista materijalno nije bitno, vec samo onaj vecni, zagrobni zivot, a sami se trude da stvo vise materijalnog bogatstva sebi priskrbe.
Jos nesto, jako me cudi strah Isusovih ucenika da izadju i kazu da su oni njegovi sledbenici. Cega se boje? Kad vec imaju svog duhovnog vodju i ako su razumeli sve sto je govorio i cinio, kao se mogu bojati ikakve kazne od strane obicnih ljudi?
Bravo gdine Vujiću. Dobar prvi korak ali sokolim Vas da osvetlite i druge šizme i podele – kako je nastao protestantizam, razlike medju pravoslavnim crkvama (i kalendari u upotrebi) a meni bi posebno bilo drago da se dotaknete jermenske apostolske crkve koja možda ima najduži kontinuitet dogme itd.
A do tada “folklorni vernici” će deliti hrišćane na pravoslavce i katolike samo, čestitati verske praznike u sekularnoj državi (u krive dane) te imati slave državnih organa a oci i očusi crkvi će pažljivo birati 19” felne i cenovnik usluga, bez pdv-a jer ga ne plaćaju itd.
Gotovo da je doba socijalizma/komunizma bila blagodet za hrišćane – samo su istinski vernici verovali.
Kako je Sv. Luka pomenuo “ Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine.”
@BoTic…Folklorni vernici, bas dobro receno. Bas jutros vidim vozaca kako se naginje i ljubi krstic sto mu visi na sredisnjem retrovizoru. Nisam znao za taj obicaj, a ni ne cini mi se da je to bezbedno raditi u voznji. Takodje, dosta njih se prekrsti kada prodje pored kriza kraj puta, podjednako i katolici i pravoslavci. Citao sam da svestenici ne podrzavaju to, ali ni ne zabranjuju. Bolje je biti skoncentrisan u saobracaju da ne odete Bogu na istinu (ranije nego sto je to On planirao).
@Trovach
https://www.opendoors.org/en-US/persecution/countries/
To ti je što se tiče onih koji se boje da umru za Boga. (Logično je da se životom plaća vera u nekog ko ne postoji, zar ne?)
Pošto, kada odem u poljoapoteku, ne tražim od prodavca da mi kaže da li je herbicid otrovan i lekovit nego se prihvatim uputstva, možeš i ti da se prihvatiš našeg „uputstva“ pod imenom Biblija pa da vidiš npr. dve osnovne zapovedi koje nam je Isus ostavio.
Postojanje ili nepostojanje Isusa kao osobe na zemlji takođe možeš da istražuješ, ali očigledno nisi zainteresovan.
Ako želiš, dostavim ti lično ime i prezime (tebi koji se ovde ne predstavljaš istim i samim tim pokazuješ da se plašiš da staneš iza svog stava. Pritom prozivaš druge zbog straha da stanu uz svoj stav, veru) ili nekom drugom kome već smetamo više od dva milenijuma. Pa možeš/možete da testirate ideju da nismo spremni da umremo za Boga.
Što se tiče „bubašvaba“ kako si nas sve nazvao (ne zaboravi da si sam počeo sa pitanjima etike i morala, tako da i ti tu spadaš). Ljudi smo. Tvoja ogorčenost prema sveštenstvu je delimično opravdana, pošto su i oni grešni ljudi poput mene, tebe i svih ostalih. Nije na meni da sudim. Svako će odgovarati za činjenje ili ne činjenje (a posebno će biti gledani „pastiri“ koji su ODGOVORNI za povereno im „stado“).
Za kraj, u crkvu se ne ide zbog popova nego zbog Boga.
@John
Jes da si uputio trovachu ovu poruku ali moram nesto da pitam.
Ovo kako ti pises je tipican trag jehovinih svedoka, sa odredjenim elementima busanja u prsa da ti dajes svoj zivot za Boga. Vidim da nisi citao Bibliju, jer da si prostudirao jako dobro kompletne 73 knjige malo bi se drugacije postavio. Te price o davanju zivota za Boga i proterivanju hriscana, meni to sve apsolutno nebitno i besmisleno. Za mene su junaci – pravi junaci, pripadnici moje familije koji su posekli turke u ime hriscanstva, dobrih 80 godina prije juga, a o junacima sa juga procitao sam hiljade mitova. Medjutim, o onima koji su zaista omogucili i tom jugu koji je 500 godina bio pod Turcima da se oslobodi, o njima je tamo kod vas dole uvik bilo zabranjeno pipovidati.
@John…Zadrzavam svoje pravo da imam svoje misljenje i da verujem, ili ne verujem u sta hocu i ako hocu. Nisam vernike nazvao bubasvabama i procitaj ponovo ako ti nije bilo jasno. Sto se uputstva tice, ono je napisano na osnovu naucnih istrazivanja i ispitivanja dok je Biblija zapis brojnih predanja koja su se dotle usmeno prenosila. Otprilike kao Ilijada i Odiseja, samo sto izgleda da je Troja pronadjena (nije 100% sigurno), dok od Arke, Zavetnog kovcega i lokacije Edena ni traga. Cak nije 100% dokazano ni postojanje samog Isusa, pa je citava ta konstrukcija od Starog zaveta, Novog zaveta, pa cak i do Kurana na klimavim nogama. P.S. Ipak je pozeljno znati kolika je otrovnost nekog pesticida i to takodje pise u uputstvu. Nijedan nije lekovit.
Želim da se izvinim autoru teksta na svom komentaru ispod. Da ga pohvalim za objektivno i nepristrasno pisanje. Kao i da napomenem da moj prethodni komentar ne predstavlja mišljenje svih vernika i kao takav ne predstavlja stav drugih, nego moj lični stav. Činjenica je da sam preterao. Upecah se na provokaciju, a uopšte nije bilo potrebe da ulazim u raspravu. Kao što rekoh, sam sam grešan. Zaustaviću se tu.
@Stormwatch vi ste potpuno omašili temu. Nije ni bitno. Vaše mišljenje je vaše mišljenje.
@Trovach. Slažem se sa tvojom izjavom da imaš pravo da veruješ ili da ne veruješ. U pitanju je bio tvoj ton i zajedljivost, omalovažavanje drugih. Nisam odgovorio na najprikladniji način. Činjenica je sa nemamo mentalne sposobnosti da shvatimo bilo šta sa 100% sigurnosti. Šta je tačno 100% dokazano? Nisam „zatucani vernik“ kako većina ateista voli da nas naziva i pratim naučna dostignuća i istraživanja. Zagrebali smo možda 1% od celokupne sadržine naučnog polja. (Fizika, hemija, funkcionisanje mozga i organizma, itd, itd.). Mnoge naučne teze se menjaju, mnoga istraživanja danas pokazuju da je bilo pogrešno ono za šta je pre 50 ili manje godina smatrano kao nešto što je apsolutno tačno. Mnogo životinjskih i biljnih vrsta tek čeka da bude otkriveno. Tako da… Gde je istina? Gde je 100%?
Što se tiče Biblije, mogu da ti preporučim ovo https://youtube.com/@expeditionbible (naravno ako si zainteresovan).
P.S. znam da ni jedan pesticid ili herbicid nije lekovit, pošto često uđem u detalje hemijskih komponenti bilo kojeg proizvoda, leka, preparata.
Pozdrav.
Jedno jereticko pitanje na koje mi jos ni jedan pripadnik bilo koje zvanicne hriscanske religije nije dao odgovor!
Kako(od koga) je nastao Bog?
Sretni praznici!
@John…Sta je zajedljivo u konstataciji da je nama, na ovom nivou, nemoguce shvatiti poreklo Svetog duha? Bespotrebni raskoli i ratovi su vodjeni oko toga i spaljivani razni „jeretici“, a niko od onih koji su sudili i ubijali ne zna i ne moze da zna pravu istinu. Najvise ratova je vodjeno zbog religije, a religija je verovanje u nesto i nista vise. Verovanje nije znanje, pa cak ni zbog znanja ne treba ubijati druge, na primer one koji ne znaju. Dakle, neko dozvoli sebi da sudi drugima zbog drugacijeg verovanja i spreman je da silom natera da veruju na njegov nacin, a ko nece, zna se…Kada smo dosli do toga da moram ovako opsirno objasnjavati jednu jedinu svoju recenicu koja je (skoro) svima jasna? Neki ne shvate, pa se uvrede, botovi cak izvrcu moje reci, a ja moram objasnjavati koliko je 2+2.
@Hajde da krenemo od pretpostavke da Bog postoji. Onda on nema ni pocetak ni kraj. Ne mora sve biti razumljivo i jasno nasem razumu. Po vazecoj teoriji nas Univerzum ima svoj pocetak i ne postoji nista pre jer vreme nastaje tek samim Velikim praskom. Kakav ce biti njegov kraj to trenutno ne mozemo ni da zamislimo (mozda raspad sve materije na fotone i vecno nista). Ako postoji Multiverzum, onda novi Univerzumi stalno nastaju i njihov broj je beskonacan. Tako nesto moze da razume samo Bog, a verovatno je on tako i postavio stvari. Zato je smesno sto mislimo da smo mi Njemu bitni.
@Trovach Citiram tebe: „Jos nesto, jako me cudi strah Isusovih ucenika da izadju i kazu da su
oni njegovi sledbenici. Cega se boje? Kad vec imaju svog duhovnog
vodju i ako su razumeli sve sto je govorio i cinio, kao se mogu bojati
ikakve kazne od strane obicnih ljudi?“.
Apsolutno ništa zajedljivo i kontradiktorno u odnosu na tvoj poslesnji komentar. Po tebi. Iz svega toga što je napisano u tekstu i svim pratećim komentarima si izvukao samo ono što tebi odgovara. Preskačeš sa teme na temu kako tebi odgovara, sve da bi izbegao konkretan razgovor. Svaka dalja mogućnost i želja za konverzacijom sa tobom, od moje strane, se tu završava.
@istinom protiv lazi Ni jedno pitanje nije „jeretičko“. Pitanje je samo sa kojom namerom je postavljeno? Odgovor možeš naći. Pitanje je da li se vodiš Darvinom ili… U skladu sa tim ćeš naći i odgovor koji tebi odgovara.
@John…Mene bas cude apostoli koji se boje priznati da su Isusovi sledbenici. Cega se boje ako veruju da ce ici u Raj zato sto im je predocena istina iz „prve ruke“? Onda oni sire jevandjelje i novim sledbenicima to nije dovoljno, vec pocinju filozofirati o necemu cime se Isus nije ni bavio, niti je bitno („Blago siromasnima duhom, jer je njihovo Carstvo nebesko.“) Znaci, on ne ocekuje od ljudi da budu nesto narocito uceni, vec da slede njegove reci i dela, a mi cinimo upravo suprotno jer gradimo hramove (koji su po njemu nepotrebni) i bespotrebno komplikujemo silom terajuci druge da veruju u „istinu“ onako kako smo je mi shvatili. Da sam bio apostol, sigurno ne bih bio Toma i bio bih „najbolji ucenik“. Samo, to je nemoguce jer niko ne moze izmoliti da bude poducavan (po Kastanedi) jer vec ima svrhu i cilj, a ucitelji takve ne mogu poducavati.
@istinom protiv lazi
Iako sam vernik, evo ja ti na primer ne mogu dati odgovor. Od onih sam retko retkih vernika koji su u Crkvi uvek postavljali neugodna pitanja i nisu nikada dobili odgovor osim osude i kritike, iako u Bibliji lepo pise – ispitujte sve! Mnogo je nelogicnosti i previse nesuglasica od teksta do teksta. Neki od najbitnijih odlomaka se ne podudaraju sa vidjenjem dvojice, trojice, cetvorice ili pak svih. To je solidno problematicno, pa su iskazi cesto u „division by zero“ problemu a ispada da je po Svecenicima greh sumnjati u iskaze iz svetih knjiga. Znaci 2+3 moze u zbiru biti 7, 25, 19, 1258 ili 57, i ti moras verovati da je to tako, inace nisi vernik. E, pa ja ne verujem u takve iskaze jer postoji razum, red i logika. Pitanje porekla Boga je ultimativno i zahteva temeljno istrazivanje kao i out of the box razmisljanje. Po mom misljenju, prva stvar koju mi treba da istrazimo i pronadjemo je to gde se mi u stvari nalazimo? Dakle, sta je ovo u stvari? Koja je Pozicija ovog mesta po rangiranju Echelona? Onda postavljanje pitanja koje nosi najvecu odgovornost sa sobom – sta je fenomen vremena? Ako je jasno da vreme nije ista jedinica duzine nekog intervala za svakog ponaosob na ovom svetu, nego da iskljucivo zavisi od brzine kojom se neko telo krece, dobijamo ceo spektar neistrazene i nepoznate oblasti. Takozvana Vremenska dilatacija, znaci da za telo koje se krece vecom brzinom od stacionarnog tela, vreme tece sporije – ovaj fenomen moze biti dobro polaziste u pitanju gde se moze nalaziti Bog? Sta ako se tajna svemira i naseg postojanja nalazi u brzini vecoj od svetlosti i sta ako jednog dana nasuprot svim teroijama uspemo da postignemo tu brzinu? Sta ako u tom super epskom poduhvatu shvatimo da je brzina veca od brzine svetlosti u stvari setnja ispred vremena kojom postajemo brzi od buducnosti? Da li cemo u Superluminalu naci Boga i dobiti odgovore na pitanja? Ako ga tamo pronadjemo, da li ce sve vere pasti u vodu ili neke od njih poloziti ispit vremena? Proroci nasih dana itekako postoje samo ih treba pronaci, najtacniji prorok nase buducnosti bio je Arthur Clarke, genije koji je jos pre 50-60 godina do detalja opisao danasnji nacin zivota i predskazao progres i dobrobit za covecanstvo. Proroci progresa, napretka i dobrobiti covecanstva, za mene licno su jedini pravi proroci, pa cu teoretisanje po pitanju porekla Boga zavrsiti njegovom legendarnom misli koja otvara mnoga pitanja: „Two possibilities exist: either we are alone in the Universe or we are not. Both are equally terrifying.“
U jednom komentaru sam pokusao da dam svoje vidjenje na komentar @istinom protiv lazi, ali sam greskom samo stavio @. Inace meni je ova tema zabavna i dozivljavam je kao neku mentalnu vezbu. Zato nisam ogorcen ni cinican jer znam da svako ima svoje vidjenje. Samo ne volim kada se izvrce ono sto sam rekao.
Sretan Uskrs.
Hristos Voskrese!
@Trovach Meni tvoje „mentalno razgibavanje“ više deluje kao obraćanje određene persone kada mu Žaklina Tatalović postavi pitanje. Nije zabranjeno. 🙂 Nastavi.
@John…Zorice, nisam te odmah prepoznao. Nastavi.