Od socijalnog preduzetnika do socijalnog slučaja

Jedino preduzeće u kojem su svi zaposleni bili invalidi ili lica sa smetnjama u razvoju, nakon godinu i po dana rada, čeka zaplenu imovine i otvaranje stečajnog postupka. Proizvodnja u „Šajk-šamiju“ stala je još u avgustu prošle godine, jer je direktor i osnivač Zoran Tasić video da više ne vredi gomilati zalihe i duhove. U magacinu, unutar Poslovnog inkubatora, imaju više nerasprodatih proizvoda nego što su uspeli da plasiraju na tržište

Zoran-Tasic-u-zaustavljenoj-radionici-Sajk-samija

Sa tim teretom i osećanjem da njegova porodica i on postaju socijalni slučajevi nakon što je čitav život bio privatni preduzetnik, Zoran Tasić prošlu godinu završio je sa gorčinom koju je izlio u otvorenom pismu Milanu Krkobabiću, ali i premijeru Aleksandru Vučiću.

            –U mojoj porodici su dva invalida, mlađa ćerka Aleksandra nakon rođena 1994. godine pretrpela je oštećenje mozga koje je ostavilo posledice na njenu motoriku, a ja sam se 2009. godine teško razboleo nakon čega sam i sam postao invalid– priča nam Zoran Tasić, rodom iz Jagodine, koji je privatnim poslom počeo da se bavi još 1989. godine.

Pošto je ćerka Aleksandra želela da pohađa školu za cvećarstvo, koja za lica sa smetnjama u razvoju postoji samo u Subotici, pri školi „Žarko Zrenjanin“, čitava porodica se iz Jagodine preselila na sever Bačke. Zoran je tamo počeo da razvija svoj patent – kombinaciju zeolita i mirisnih biljaka koji upijaju mirise.Tako su nastale „jelkice“ za automobile, ulošci za cipele, „piramide“ za frižidere…

– Ideja je bila da osnujem firmu u kojoj će raditi moja ćerka Aleksandra i još četvoro njenih drugova iz škole. Osim toga zaposlio sam i računovođu koja je takođe osoba sa invaliditetom– nastavlja Tasić.

            Prvi radnici su u pogon stigli u avgustu 2013. godine, ali problem je nastao kada je trebalo plasirati robu. Zakon o socijalnom preduzetništvu nije usvojen, a „Šajk-šami“ je ostao stisnut između socijalno odgovornog preduzetništva i državne regulative koja poznaje samo preduzeća zasnovana na profitu. Iako po strukturi zaposlenih, „Šajk-šami“ nije mogao da dostigne produktivnost preduzeća lišenih ove socijalne crte, postojeća regulativa im nije davala nikakve beneficije.

            –Mi imamo Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom koji samo u jednom članu spominje socijalno preduzetništvo.Ne postoji poseban zakon, niti su uz postojeći doneta podzakonska akta i uputstva koja bi razradila njihov položaj–navodi Tasić, dodajući da ova preduzeća imaju određene prednosti na tenderima, ali to ne važi za socijalno preduzetništvo..

            Direktor i vlasnik  „Šajk-šamija“ kaže da nikada nije želeo da preduzeće „podvede“ pod ove zakonske odredbe, iako ima i mnogo slučajeva njihovog izigravanja, i navodi da socijalno preduzetništvo nije istovetno profesionalnoj rehabilitaciji i da se ne odnosi na isti krug lica.

            –Ne tražimo da dobijamo novac iz budžeta, mi želimo da ga zaradimo, na način koji je primeren i moguć za lica sa invaliditetom ali zakon nas je potpuno eliminisao iz tržišne utakmice jer nam nije dao nijednu olakšicu za opstanak– kaže Tasić.

            Njegovo preduzeće ima sve potvrde da je reč o socijalnom preduzeću, ali kaže to nije bilo dovoljno da dobije podršku ni u lokalnoj samoupravi, ni od republičkih preduzeća. Njegovi najbolji kupci bile su strane kompanije koje su bile svesne socijalne odgovornosti i značaja kupovine od ovakve firme.

            Sa nagomilanim neprodatim proizvodima, petoro zaposlenih iz „Šajk-šamija“ sada je uzelo svoje radne knjižice i stalo u red za socijalna davanja od države, umesto da zarađuju svojih 25.000 dinara.

Ipak, Zoran Tasić se ne predaje.Sada je razradio novi poslovni koncept, izradu električnog neutralizatora mirisa u zatvorenim prostorima. Ovaj aparat iz njegove radionice košta 21.590 dinara za razliku od uvoznog iz Nemačke od 1.500 evra. Plan je da zaposli pet mladih inžinjera i pet lica sa smetnjama u razvoju, kao njihove pomoćnike. Za ovaj projekat konkurisao je kod pokrajinskog Sekretarijata za nauku i tehnološki razvoj i kod republičkog Ministarstva za rad i socijalna pitanja, i očekuje da mu od februara bude odobreno 35 miliona dinara, koje treba da vrati u roku od pet godina.

Da li će ovaj projekat uspeti da ostvari zavisi od toga ko će biti brži, odobrenje ovog kredita ili zaplena i stečaj nad „Šajk-šamijem“.

 

POLITIKA



KOMENTARI

OSTAVITE KOMENTAR