U prošlosti su ljudima za prenošenje pošte služili konjanici, kočije, telegraf, kasnije poštari, koji su nekada nosili po adresama ljubavna pisma, no sada to nije slučaj jer se danas više narod plaši poštara nego policajca ili sudije. Sve u svemu komunikacione tehnologije su se širile munjevitom brzinom.
A onda se pojavio mobilni telefon.
U samim počecima korištenja mobilnih telefona , mnogi su sa nepoverenjem gledali u tu spravicu u koju čovek priča i ide kud mu volja. Bila je to zadnja reč tehnike ali i stvar prestiža. Sve više i više, mobilni telefoni su se širili među građanstvom do te mere da trenutno u Srbiji ima više mobilnih nego stanovnika. Da nije reč o nekom bezazlenom uređaju dokazuje i činjenica da u jednom novijem mobilnom postoji nekoliko „nekada samostalnih uređaja“. U mobilnom novije generacije postoji : kalkulator, radio, kamera, GPS uređaj za navođenje… Ma šta sve nema, kada je telefon u znatnoj meri zamenio i poštara. Jedna veoma korisna stvar za mnoge. Koliko je koristan toliko može biti i opasan, jer neretko su upravo mobilni telefoni meta razbojništava, kom prilikom skoro pa obavezno strada vlasnik ni kriv niti dužan. Ipak otimanja telefona su krivična dela i ti telefoni premašuju vrednost od trenutnih tri hiljade dinara , cifre do koje sa za ukradenu stvar goni po privatnoj tužbi. Ipak je mobilni telefon mnogo skuplji te tu ne treba okolišati nego sve proslediti policiji koja je dužna po zakonu preduzeti daljnje korake u cilju pronalaženja. Dakako, ljudi budu ogorčeni kada im neko ukrade ili otme telefon ili kada ga izgube.
Postoji nešto, možda još gore, a to je pitanje mobilnih operatera koji su se neminovno ugradili u celu priču oko mobilnih te kao velike kompanije imaju na raspolaganju, što bi narod rekao, sve od igle do lokomotive.
Isto tako isti ti operateri imaju i svoje „povoljne tarife“, upravo te povoljne tarife su ZLO, jer neretko se desi da neko namerno ili nenamerno pređe dozvoljenu crtu pri korištenju telefonskih dodataka, pa tako mnogima zbog nemogućnosti plaćanja „potrošenog“ na vrata zakuca i sudski izvršitelj. Operateri mobilne telefonije su finansijski jake kompanije koje poput banaka nemaju sluha za tamo nečiji vapaj. Da li je to bilo ovako ili onako, uzalud su i molbe i žalbe, oni nemaju sentimentalnosti, oni imaju svoje pravo a to je pravo jačeg.
Zato ljudi veoma pažljivo biraju mobilnog operatera, posebno ukoliko sa nekim od njih zaključuju višegodišnji ugovor, jer ipak treba imati na umu : trošili mi ili ne trošili impulse, operater je poput šefa – uvek u pravu.