Dok se poljoprivrednici širom Vojvodine iz godine u godinu suočavaju sa sve češćim sušama, jakim vetrovima i gubitkom plodnog zemljišta, zvanični dokumenti pokazuju da su institucije gotovo deceniju i po zanemarivale jedan od ključnih mehanizama zaštite oranica – podizanje vetrozaštitnih pojaseva.
Do ovih podataka došla je Rosvita Pakoci iz Zrenjanina, koja je Pokrajinskom sekretarijatu za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo uputila zahtev za pristup informacijama od javnog značaja.
Odgovor Pokrajinskog sekretarijata otkriva zabrinjavajuću činjenicu: od 2011. godine nisu finansirani radovi na podizanju vetrozaštitnih pojaseva na teritoriji AP Vojvodine.
Razlog? „Od 2011. godine nisu se finansirali radovi na podizanju vetrozaštitnih pojaseva, jer nije bilo zainteresovanih strana za korišćenje sredstava“, navodi se u zvaničnom odgovoru Sekretarijata.
Petnaest godina bez ulaganja
U dokumentu se navodi da su se sredstva za podizanje vetrozaštitnih pojaseva dodeljivala do 2010. godine putem Budžetskog fonda za šume, dok nakon toga nije bilo prijavljenih projekata.
Kao mogući razlozi navode se komplikovane procedure, potreba za promenom namene zemljišta u šumsko zemljište, kao i pribavljanje brojnih saglasnosti različitih institucija. Drugim rečima, administrativne prepreke postale su jače od potrebe da se zaštiti najvredniji resurs Vojvodine – plodno zemljište.
Istovremeno, klimatske promene postaju sve izraženije, a stručnjaci godinama upozoravaju da nestanak drvoreda i vetrozaštitnih pojaseva ubrzava eroziju zemljišta, smanjuje zadržavanje vlage i povećava štetu od suša.
Zašto su vetrozaštitni pojasevi važni?
Vetrozaštitni pojasevi nisu samo ekološki ukras pored njiva. Njihova uloga je višestruka:
smanjuju brzinu vetra i sprečavaju odnošenje plodnog sloja zemljišta;
zadržavaju vlagu u zemljištu;
umanjuju posledice suše;
štite useve od ekstremnih vremenskih uslova;
povećavaju biodiverzitet;
smanjuju stvaranje peščanih oluja;
doprinose većim i stabilnijim prinosima.
Administracija ili izgovor?
Iz odgovora Pokrajinskog sekretarijata proizlazi da novca za ove namene nije nedostajalo, već da nije bilo dovoljno inicijative lokalnih samouprava i drugih potencijalnih korisnika. To otvara pitanje odgovornosti.
Ako su procedure previše komplikovane, zašto nisu pojednostavljene? Ako lokalne samouprave nisu pokazale interesovanje, zašto Pokrajina nije pokrenula koordinisanu akciju? Ako su vetrozaštitni pojasevi od strateškog značaja za poljoprivredu, kako je moguće da se punih 15 godina nije realizovao nijedan novi projekat finansiran iz pokrajinskih sredstava?
Vreme ističe
Vojvodina raspolaže jednim od najkvalitetnijih poljoprivrednih zemljišta u Evropi. Međutim, klimatske promene, sve češće suše i dugogodišnje zanemarivanje zaštitnih pojaseva ozbiljno ugrožavaju taj potencijal.
Pitanje više nije da li ćemo saditi drveće. Pitanje je koliko još vremena imamo da zaustavimo nestajanje plodne ravnice. A prvo što građani imaju pravo da znaju jeste – ko je odgovoran za petnaest godina izgubljenog vremena i da li će neko konačno položiti račune za to.
