Pobedili su narodnjaci

Mesto: Robna kuća Beograd na korzou, odeljenje sa pločama i kasetama.

Likovi: Sredovečni muškarac i prodavačica.

Muškarac pita :

-Imate li neku kasetu sa REP muzikom ?

Prodavačica gleda u vitrinu ispred sebe i uzima kasetu na kojoj piše Status Quo. Gleda u nju i pomera usta, vidi se da pokušava da pročita pravilno. Konačno izgovara :

-Queen !

Čova odlazi kući i nosi kasetu da obraduje, pretpostavimo ćerku ili već nekog ko voli ovaj novi muzički trend. Pojma nema da na kaseti nije muzika grupe Kvin već Status Kvo,  ali i da jeste Kvin, to je i dalje predaleko od onoga što se zove rep.

Kraj je osamdesetih godina u Subotici, nije to ni prvi ni poslednji generacijski nesporazum ali za slučajnog svedoka ove scene to je početak saznanja gde može biti razlog zbog kojeg u subotičke prodavnice neka od muzičkih izdanja nikad nisu stigla na police. Dalja „istraga“ dovela je do otkrića da tetkice sa tog odeljenja same biraju iz kataloga ploče koje će naručiti. Ako im neki naslov ili izvođač nisu poznati, moguće da ga neće štiklirati na narudžbi.

Nije poznato kako je to išlo u drugim prodavnicama gde su se prodavale ploče i kasete, ali je činjenica da se čovek nije mogao osloniti na tadašnje prodavce. Treba biti iskren i priznati da ni oni koji su skupljali i po celi dan slušali ploče, ne bi bili kvalifikovani za taj posao jer prodavati muziku tada, zahtevalo je enciklopedijsko znanje. Dakle, razumeti se u svako bogovetno smeće jednako kao i u ono što najviše voliš.

Kako to treba da izgleda, moglo se videti početkom devedesetih na krajnje neuobičajenom mestu. Na Buvljaku.

 

Prodavnica ploča i instrumenata – PROSVETA, ispod Gradske kuće

jugoton subotica

Na Buvljak su te devedeset i neke stigle jeftine piratske  kasete iz Poljske. Pune tezge dobre muzike i to čitave diskografije grupa, od najstarijih izdanja do ovih najsvežijih. Za subotičke diskofile i radost i tuga. Dobra vest je bila da se sada za male pare mogu popuniti sve „rupe“ i kompletirati sve kolekcije ali bolno saznanje kako je to na ovaj način suviše lako i da svo blago od vinila koje je do sada prikupljeno, više nema onu vrednost kao do tad.

Pre toga, naše prodavnice su imale samo najnovija izdanja, dakle protok vremena je starim pločama donosio status antikviteta. Strana, licencna izdanja koja su izdavale naše disko kuće, bila su ograničena izborom i mnogo toga nije uopšte objavljeno kod nas. Jedini način da se dođe do toga  bilo je otići u inostranstvo i doneti. Nama najbliže inostranstvo nije bilo u igri jer tek tamo nije bilo strane muzike. U prodavnici ploča u Segedinu, bio je poster nekog lika ispod kojeg je pisalo Stevanović Zoran ali se ispostavilo da je on iz Budimpešte.

jugoton

Ali, vratimo se na kraj ere vinila i poljske kasete na Buvljaku. Prodaju ih žene iz Poljske za koje bi bio siguran da su do juče prodavale krompir. Na upit o bilo kojem bendu, ne samo da bi ga tetka odmah izvukla iz onog mnoštva diskova, već bi usledio rafal drugih naslova i grupa koje bi ti se mogle svideti, a uključene su u ponudu na tezgi. Sve na osnovu tvog prvog izbora. Nešto slično danas radi Youtube. Neverovatno ! Toliko žanrova a one su vladale materijom, iako smo ovde decenijama bili pomireni sa tim da je to previše tražiti od nekog trgovca.

Od kada je prošao dvadeseti vek, muzika se više ne prodaje. Ide sa interneta kao voda sa slavine. Narodnjaci su pobedili mada su uvek i bili pobednici. Uvid u tiraže nosača zvuka u ono vreme, ubedljivo svedoči da zabavnjaci i rokeri nisu bili ni blizu toliko prodavani. Danas po klubovima neki eks Ju bendovi sviraju stare hitove na isti način kao i narodnjaci. Gotovo sve u jednoj intonaciji, zajedno i Ekatarina i Neda Ukraden, sa sve fazonima tipa: “samo za društvo iz ćoška !”

 

Top of the pops: Cune i Antuš  (Subotičke novine 1963.)

Cune

Na kraju krajeva, ni muzika više nema značaj kao tada. Mnogo više od puke zabave, značilo je pitanje “Šta slušaš?”. Odgovor na to pitanje bila je legitimacija.

 


Lansky



KOMENTARI

  1. S&S kaže:

    Dali se još neko seća Bobi Sola i njegove ,,Una lacrima sul visso" sa kraja 60- tih.

  2. stormwatch kaže:

    LP je ostao LP i bice uvek LP. Nema muzike bez ploca. Ako ocete uzivanje to se zove LP (i jeftinija varijanta S-VHS snimci), ako hocete ladan i nedefinisan zvuk kupite CD, a ako hocete degenerik Low-fi uzivajte u MP3. Tako je u poslednjih 15 godina, tako ce i biti jer je LP jedini zdrav zvuk!!!!!!!!

  3. Aleksa kaže:

    S&S

    Bobi Solo, Toni Dalara, Rita Pavone, Djiljola Cinkveti, to su bila vremena.

    stormwatch

    Neki kazu vinil je zakon. Ja imam prilicno veliku kolekciju ploca, pocev od onih sa 78 obrtaja, pa EP 45 obrtaja i LP 33 obrtaja. Gramofon sacuvan,RIZ automatik, zvucnici su propali ali smo ga uspeli prikljuciti na radio i sada je sve OK.

    Verujte mi, nista lepse od diskretnog pucketanja iz zvucnika prilikom slusanja ovih ploca.

    Imam i dobru kolekciju CD-a, ali sam to nabavio da bih upotpunio repertoar svojih omiljenih muzicara iz 30-tih i 40-tih godina,koje na plocama nisam imao.

    Negde sam procitao da se u Americi ponovo izdaju redizajnirane ploce sa 78 obrtaja sa originalnim sumovima, bez prociscavanja zvuka.

  4. Kertvaros kaže:

    Bobby Solo  – Jedna suza na tvom licu, San Remo 1964 god. ( diskvalifikovan zbog pevanja na playback)   U to vreme nije bilo satelitskih TV antena, ali je JRT redovno pratila strane festivale direktno i uzivo  bez ikakve cenzure. Setimo se emisije  Studio uno,  subotom direktni prenos RAI. Kada smo mi bili clanica Eurovizie, mnogi stanovnici dasnasnjih EU drzava nisu ni znali da tako nesto postoji. A onda su jednog dana dosli "Narodnjaci" i sve nas pobedili. Nama je jedino preostalo da idemo po ulici i kao u vreme nase mladosti pevamo –

    Marina,Marina, Marina,  zar neznas da volim te jaaaaa….

  5. Lenin kaže:

    Из Пољске су вукли касетне носаче звука.Што је било интересантно биле су стварно солидног квалитета. Пиратски цедеи су долазили углавном из Бугарске и делом из Румунске(скупље).Мађари су куповали прво касете, па послије цедее на велико, па је то изкористио "наш" румун Марио,покваривши тако уходани бизнис Дудике, који је прије њега снабдевао Субитичко тј. Мађарско тржиште.Близу бувљака у Велебитској улици Марио држао велепродају касета и цедеа где су залазили пазарити бувљачки препродавци,власници музичких бутика из града,као и мађари који су куповали навише.У тој приватној кући се понекад нашло и по двадесет-тридесет заинтересованих.У неким приликама било је преко више 1000 наслова.Што албума,компилација,изабраних хитова,па до озбиљне музике.До више десетак 1000 цедеа,касета.Што је било интересантно;капија је била углавно широм отворена,једино се онда затварало када су били тамо државне грабљивице(инспектори),како би скинули свој кајмак са тог уносног бизниса.Марио се често жалио да они више зарађују него он сам.Требао је знати да дружење са њима једног дана доћи главе.

    Треба још знати да је Марио почео своју каријеру као тезгарош,продавац касета Пољске производње.Тако је и упознао своју жени Пољакињу.Временом је тако уходао у бизнис да је извадио још пар столова,где је ангажовао нашу радну снагу,а критеријум је био да се разумеду у страну музику.Као Демис Русос је из Афродитес Чајдлс,илити је ТиРекс је Марк Болан,Да Кокејн има од Клептона и од Крим(што је исто),али да Кокејн је најбољи од Џ-Џ Кејл.Паблик Енеми је рап,а Паблик Имиџ Лимитид је панк.Што је диско,што је рок или поп…

    Лепа времена…

  6. Anonimni kaže:

    LP su bili i ostali u modi, ali to sto se u Jugotonu nisu mogli kupiti ACDC ili Nirvana nisu bili krivi prodavci,secam se da su se neke LP ploce svercovale u Madjarsku gde je stanje bilo jos gore, danas je LP ploca u inostranstvu u novom zlatnom dobu i vrlo su popularn buvljaci gde se prodaju orginali iz starih vremena,mada ima i sasvim novih izvodjaca koji izdaju svoje pesme u ovom i iskljucivo u ovom izdanju,

  7. Lenin kaže:

    @stormwatch  LP je ostao LP i bice uvek LP. Nema muzike bez ploca.

    Јесте!Винил је винил.Ови данашњи Диџеји неће никада осетит тај осећај… хм… ту је проблем;што не знам описати тај драж осећаја када си наместио главу грамафона нациљавши иглом,нпр трећу ствар на лонгплејки…,још два три пута првоверио да ли је на правом месту…,па онда када се приближавао крај музике од предходне ствари…,полако али сигурно пустио ручку лифта и гледао како се приближава игла ка плочи…,са миксетом докрајчио…,мислим да је то као кад стрелац погоди центар,само што смо ми имали плус и бонус;музику.   😀

    Својевремено сам имао око 1200 лонгплејки.Што албума,што макси синглица.Негде око 800 синглица.Нажалост морао сам ономад све продати да би стеко капитал за шверц.Теши ме што сам добио солидне паре.Дерек енд тхе Доминос троструки албум сам продао за 60 марака.Од Темптејшна "Мастерпис" оригинал Мошн издање са тврдим омотом,испупченим рељефима за 50 марака… и сл.

    Прошло је… јес ми жао,али сам то урадио ради породице. 

     

  8. Mister No kaže:

    @ 18.01.2015. u 18 :36 

    Albumi grupe AC/DC su se prodavali u prodavnici Jugoton.Kupio sam album ''Dirty Deeds'' a mislim da su drugi albumi ( Highway to hell, Back in black ) takođe mogli da se kupe.

    Lp format je jedno vreme bio u drugom planu ali opet je u modi.Digitalni zvuk ne može da se meri sa zvukom koji se čuje sa vinila što znaju disk džokeji koji na žurkama puštaju muziku sa gramafona.Albumi nekad ( i još uvek slušanih ) popularnih grupa se štampaju u svetu.U Beogradu se u specijalizovanim prodavnicama mogu kupiti novi vinili sa evergreen hitovima .

  9. Lansky kaže:

     

    AC villám DC !

    Highway to hell, Back in black i Dirty Deeds izašli su kod nas u vrlo kratkom razmaku, baš negde kada je umro Bon Skot. Moguće da su tada bili u žiži interesovanja, BRAVO je bio pun njihovih slika sa onim hells bells zvonom i tekstova o njima (nažalost na nemačkom), pa su i naši izdavači reagovali. Sećam se i omota u izlogu Napretka na Korzou , na kojem je Angus Young proboden gitarom ( Whole Lotta Rosie? ). Tome ne mogu da odredim vreme.

  10. Mister No kaže:

    @ Lansky 

     Mislim da je slika Angusa Young-a probodenog gitarom na omotu koncertnog albuma ''If you want blood you got it ''.Period koji opisuješ je kraj sedamdesetih ili početak osamdesetih.

  11. torajemi kaže:

    Bravo Lansky za članak.To potvrđuju i svi komentari koji su izvanredan doprinos proučavanju tekovina savremene istorije Subotice,o kojoj naši "akademski" istoričari maglovito buncaju arčeći gradske i novce mnogih Fondacija.Dakle,i ja pripadam vinil generaciji,ali škripa gramafonske igle…OK.Da ne uvredim ljubitelje vinila.Ipak sam za mp4.Nego,da li se neko seća knjižare u Rudiću,nije Minerva.Posle je bila neka Farbara,a danas su posle šerpi i lonaca podavali đinđuve koje niste moglini na vašaru naći( turbo folk magacin svega i svačega).Radnja je na samom uglu Rudića,u smeru prema Gimnaziji.Da,setio sam se,sada je tamo druga prodavnica Gudvil apoteke,prekoputa od iste apoteke!Dakle,u toj knjižari,uvek si mogao kupiti mađarske rok ploče Omege,Iles,Skorpion,ili druge.Dakle,ne samo Napredak na Korzu kako Lanski sa pravom navodi.Mislim da je ova bila snabdevenija?

     

  12. Aleksa kaže:

    torajemi

    To je verovatno bila knjizara Napretka, medjutim meni nije poznato da su se tu prodavale ploce. Ploce smo uglavnom kupovali u Muzickom magazinu Prosveta, u prodavnici RIZ, na I.spratu Standard konfekcije, pa i u Jugotonu sve dok nije dosao Gruja, koji je ekspresno uveo poljoprivredne slagere. Ja sam pre nekoliko godina na Buvljaku kupio na desetine madjarskih ploca zabavne muzike, koje ne da su bile koriscene nego nove, izbacene verovatno iz nekog magacina.

OSTAVITE KOMENTAR

+ 88 = 94

IMPORTANT! To be able to proceed, you need to solve the following simple math (so we know that you are a human) :-)

What is 7 + 6 ?
Please leave these two fields as-is: