Neobičan prizor na korzou u ranim jutarnjim satima. Ptica grabljivica kolje goluba i kida ga naočigled prolaznika. Da li zbog gladi ili hrabrosti, ne boji se ljudi nego komada, sada već obezglavljeni plen.
U prirodi bi ovakav prizor bio sasvim uobičajen ali čovek u gradu, uljuljkan na vrhu lanca ishrane, zaboravi da je oko njega neprestana borba za život i smrt. Od insekata ispod njegovih nogu, do ptica na nebu, svi rade jedan drugome o glavi. Ne postoji harmonija nego stalni sukob i sudar suprotnosti. Jedan Njegošev junak, Iguman Stefan, u „Gorskom vijencu“ kaže:
Svjet je ovaj tiran tiraninu,
a kamoli duši blagorodnoj!
On je sostav paklene nesloge:
u nj ratuje duša sa tijelom,
u nj ratuje more s bregovima,
u nj ratuje zima i toplina,
u nj ratuju vjetri s vjetrovima,
u nj ratuje živina s živinom,
u nj ratuje narod sa narodom,
u nj ratuje čovjek sa čovjekom,
u nj ratuju dnevi sa noćima,
u nj ratuju dusi s nebesima.
