Ja sam subotičanka i volim svoj grad idosta znam o njemu,ali sam ostala bez teksta za zbog ovog tragičnog dogadjaja…mislim što se desilo pre puno godina…A za cveće? Pa to nije ništa novo. U ovom gradu više ima ljudi koji ne osećaju Suboticu svojim i ruše sve pred sobom… pravi subotičanin ovo ne radi, niti vaspitava svoju decu na vandalizam. Posle ovih silnih ratova sustiglo nas je balkanski mentalitet i mislim da će biti još i gore. Moja Subotico,ubiće te ljudi koji nemaju dušu,a ne zli duhovi…
„Vojvodina je način razmišljanja i Vojvođani nisu samo oni koji tu žive vekovima, nego svi oni sposobni da teret širine nose u sebi, pa makar ovde živeli jedan jedini dan… Smeštena na raskršću, otvorena sa svih strana, dovoljno široka da smesti sve koji je smatraju svojom, odolevala je i ranije najezdama, ali nikada nije bila tako opkoljena i stisnuta, i spolja i iznutra… Paorski i ratarski geni navode ravničare da svet posmatraju od semena do klasa i od korena do krošnje, a u agronomiji se naspram reči korov nalazi reč kultura, sasvim slučajno? Korov niče i kada ne niče ništa drugo i odjednom su najglasniji oni koji bi, da se korov žanje, imali pune ambare… Da li je srebrni srp poezije i muzike dovoljan da se Vojvodina oplevi od svih onih koji bi da je opleve na drugi način? Možda i nije… Ali moramo pokušati sa proverenim čarobnim prahom tolerancije, međusobnog uvažavanja i pozitivne energije… Kada rušiš kuću, možeš zvati koga hoćeš. Ali kada je zidaš, moraš zvati majstore…“…
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these cookies, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may have an effect on your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
zli dusi, zli dusi grada mog. Postoje vec dugo i nisu se navili samo nad kosturom vec i nad celim gradom.
Sta ste svi digli prasinu oko cveca ko da je to najveci problem ljudi. Od toliko problema, vi o cvecu!
Ja sam subotičanka i volim svoj grad idosta znam o njemu,ali sam ostala bez teksta za zbog ovog tragičnog dogadjaja…mislim što se desilo pre puno godina…A za cveće? Pa to nije ništa novo. U ovom gradu više ima ljudi koji ne osećaju Suboticu svojim i ruše sve pred sobom… pravi subotičanin ovo ne radi, niti vaspitava svoju decu na vandalizam. Posle ovih silnih ratova sustiglo nas je balkanski mentalitet i mislim da će biti još i gore. Moja Subotico,ubiće te ljudi koji nemaju dušu,a ne zli duhovi…
Nije to mentalitet Subotičana, već mentalitet drugih krajeva, koji se na žalost širi među decom…
„Vojvodina je način razmišljanja i Vojvođani nisu samo oni koji tu žive vekovima, nego svi oni sposobni da teret širine nose u sebi, pa makar ovde živeli jedan jedini dan…
Smeštena na raskršću, otvorena sa svih strana, dovoljno široka da smesti sve koji je smatraju svojom, odolevala je i ranije najezdama, ali nikada nije bila tako opkoljena i stisnuta, i spolja i iznutra…
Paorski i ratarski geni navode ravničare da svet posmatraju od semena do klasa i od korena do krošnje, a u agronomiji se naspram reči korov nalazi reč kultura, sasvim slučajno?
Korov niče i kada ne niče ništa drugo i odjednom su najglasniji oni koji bi, da se korov žanje, imali pune ambare…
Da li je srebrni srp poezije i muzike dovoljan da se Vojvodina oplevi od svih onih koji bi da je opleve na drugi način? Možda i nije…
Ali moramo pokušati sa proverenim čarobnim prahom tolerancije, međusobnog uvažavanja i pozitivne energije…
Kada rušiš kuću, možeš zvati koga hoćeš. Ali kada je zidaš, moraš zvati majstore…“…