Schuttberg in Subotica

Toponim Schuttberg imaju mnogi veći gradovi u Nemačkoj. Planine šuta stvorene su posle Drugog svetskog rata na mestima na kojima je sabiran krš nastao posle bombardovanja. To su danas kultivisane površine namenjene rekreaciji i izletnicima. Jedan od poznatijih je Šutberg u minhenskom Olimpijskom parku. Grad u ravnici, jedan močvarni predeo i brdo otpada  pretvorio je u najprijatniju zelenu oazu u kojoj se nalazi stadion, sportski tereni, jezero…

olympiaberg-olympia-park-1

olympiaberg-1

Šta znači jedno brdo za ravničarski grad, to Subotičani dobro znaju. Kako bi bilo sjajno da na nekom obodu grada imamo nešto takvo, odakle bi mogli da posmatramo Suboticu kako svetli u noći ili da se u slobodno vreme penjemo, da se deca sankaju…Oni koji vole da šetaju, često su vrlo limitirani destinacijama prijatnim za gradske šetnje.

Subotica ima nekoliko malih brežuljaka na dečjim igralištima a imala je i  Schuttberg. Nalazio se pored Radničkog univerziteta na prostoru koji je stradao u bombardovanju 1944. godine. Ti placevi su preuređeni u dečja igrališta ali su ona do danas ostala samo na slikama.

breg kod crkve

mala porta subotica

Vreme u kome živimo nije naklonjeno parkovima. Zelene gradske površine metar po metar kopne ispred “investitorskog” urbanog razvoja. Pre neki dan je gradska uprava saopštila da je izgradnja centralnog groblja utopija. Sasvim je realniji otkup veštačkog jezera i sportskih terena u malom Bajmoku i njihovo pretvaranje u večno počivalište.

Nije tako davno bilo kada je Prozivka zahvaljujući uređenju šetališta, od geta prerasla u prestižan kvart. Pre 6-7 godina još neke gradske livade su dobile terene i opremu za igrališta i tako avanzovale od pašnjaka do parka.  Da li je realno živeti u nadi da bi od deponije na Šandorskoj bari ili one u Keru, mogao biti napravljen zeleni breg, prostim nasipanjem zemlje?  Da to nije nešto što mogu samo Nemci, pokazuje primer iz Kečkemeta (Mađ.) gde su jednu močvaru na kraju grada  izdubili i napravili jezero a izvađeni mulj sabrali i formirali brdo.

EPSON DSC picture

kecskemet 1

 

Peščano brdo nadomak Subotice – Šištak 1939. godine

shishtak

 

San Koste Petrovića

Ing. Kosta Petrović, gradski inženjer između dva rata, bio je čovek posvećen sportu i prirodi. Njegovi napori da se izgradi Radijalni put i tako Dudova šuma unapredi u gradski park, na kraju su ušli i u jednu pesmu koja je sačuvana u Istorijskom arhivu. Žalio je Kosta za Radijalcem “ko’ vladika za Lesendrom”, dosađivao gradskom Senatu, ostario, ali je ipak pred kraj života dočekao da vidi ostvarenje ove ideje. Ono što nije dočekao, to je da prostor današnjeg Buvljaka bude pretvoren u šumu i terene, ili da vidi promenadu na Prozivci kao deo njegovog projekta Narodnog parka od Kumičićeve do Šandorske bare.

 

Zelenilo, javni sadovi i vežbališta

zelenilo javni sadovi i vezbalista

 

Park ljubavi

Svaki grad ima bar jedno mesto, ulicu, park ili predgrađe, spontano izabrane za „parkiranje“. Nije ovde reč samo o parkiranju vozila već  o radnjama koje se obavljaju u automobilima. Čulni rad na bazi elementarnih poriva – seks.

Mesto dovoljno mračno i mirno, pogodno tajnim ljubavnicima, preljubnicima ili onima koji ljubavisanje naplaćuju. Ulica ljubavi, love street, parc de l’amour  , kako god to zvali.

Jedno od takvih mesta je i okolina stadiona. Šuma i gusta mrčina na parkingu obezbeđuje sve uslove za traženu diskreciju. To nije stvar o kojoj se puno govori ali jedna pojava je morala da se prepriča pre nekoliko godina. Jedan par je tada, kao i ostali, dolazio na to mesto radi čulne ljubavi ali – biciklom. Svaki put bi parkirali bicikl i na klupici radili „ono“. Sasvim je sigurno da su znali da ih iz automobila parkiranih u mraku, posmatraju po dva para očiju, ali ih neimanje kola nije sprečavalo da i oni dođu u šumicu i kao ostali ostvare svoja prava.

Sve dok ih nije oterala zima, priređivali su ovo dvoje predstavu na mračnom parkingu pored stadiona.

Stadion je u vremenu kada je nastao, bio samo deo velikog parka koji je trebao da zameni močvarno tlo na kraju grada. Izdubljivanje korita za jedno uređeno jezero, isušilo bi ostatak zemljišta i ostavilo izobilje prostora za terene, park i sportske objekte. Neposredna okolina stadiona je ozelenjena ali do danas nije iskorištena za jedno atraktivno šetalište ili trim stazu.

stadion subotica

Stara zapadna tribina

subotica stadion stari

estadio subotica 1961

1961. godine, pred utakmicu Spartak – Vojvodina

stari stadion subotica

milicija subotica

Prvenstvo države u krosu, oko Gradskog stadiona

prvenstvo drzave u krosu

oko stadiona

Eva Fečkeš, AK SPARTAK

eva fecskes ak spartak

gradski stadion subotica

Lansky



KOMENTARI

  1. Ving kaže:

    E to su bila za neke 'dobra vremena' , a od ovoga su dobro živeli komunistički takozvani sportski radnicina teret jadnika koji su seznojili i takmičili. A sportski radnici? zavaljeni u svojim udobnim foteljama dangubili po raznim preduzećima na fiktivnim radnim mestima,normalno oni su bili čak i brojniji ud sportista.

  2. Rastafarijanac kaže:

    @ Ving

    Siguran sam da je bilo svega toga o čemu pišeš u vreme o kome se u tekstu govori.Sigurno je bilo i nepravde (na svojoj koži sam je osetio!) Međutim, pokušaj da me ubediš da danas toga nema, možeš li ? Još je jedna sitna razlika. U to vreme smo mi klinci mogli da biramo kojim sportom ćemo da se bavimo, i to BESPLATNO. Danas, ako dete hoće da trenira neki sport, roditelji moraju da plate sve: od opreme, trenera, putovanja. Pa ti vidi …

  3. eustahije kaže:

    ko je kultivisao prostor na Prozivki?ko je doterao Dudovu šumu?ko je pravio dečija igrališta i sportske terene ne samo u gradu nego i po selima?žuti lopovi!!!! 🙂 ahahahahaaaa a ovi vam prave disnotore oko gradske kuće,ima selo Štrumpfova a samo se menja ime festivala i dežurne dvorske lude!

     

  4. Nebitno kaže:

    Jugoslavija je oduvek bila zapadni projekat veštačke tvorevine koja je služila kao brana komunizmu sa Istoka i kao proizvodni pogon za bogati Zapad. Sve je to trebalo zataškavati različitim veselostima i igrarijama koje bi ljude odvraćale od razmišljanja jer čovek koji manje razmišlja manje zna a kada manje zna manje smeta.

    "Hleba i igara" i jednih te istih na položajima sve do penzije. A u penziji mogu i kao "stručni savetnici". Relikt te prošlosti je npr. Dragutin Miljković koji je već "100 godina" prvi čovek Palićkog "turizma" a da tog turizma zapravo nikada nije ni bilo. Igrarije ne smeju prestati.

    I opet nas guraju u isti kalup "naši strani prijatelji". Opet će na istim mestima biti "kvalitetni, provereni i elitni kadrovi" a jadna neuka raja zadovoljavaće se sa malo hleba i mnogo igara. Oni koji razmišljaju, znaju i vrede ili će morati da izbegnu napolje ili da se utope u ispodprosečnost koja je jedini garant naše buduće "uspešnosti".

  5. Nataly kaže:

    Na lokaciji između Radničkog univerziteta i Srpske crkve bio je, kako smo ga mi zvali Breg. Upravo slika iz Subotičkih novina dečurlije što se spušta sankama. Ne, nema me na toj slici, ali mislim da smo, iako deca iz centra grada, imali puno lepše i zabavnije zime…imali smo breg u ravnici. 

  6. ivan kaže:

    Subotica ima dosta nedovrsenih projekata, mozda sve to da se srusi i napravi brdo

  7. markovic.vitomir@gmail.com kaže:

    Koja ustanova u gradu može da odredi lokaciju za istovar otpadne zemlje? Lokacija bi trebalo da bude i turistički atraktivna? Molim za savet a ja ću skupljati potpise za peticiju-predlog:)

  8. Lenin kaže:

    @eustahije      …Dudovu šumu?

    Мислиш Дудов дрворед.Некада јесте била шума,али сада… Погледаш са једне стране а са друге видиш улицу,или спортску халу.А дуд…,ни за украс.Сад је све вештачко… и сами посетиоци;инстант грађани.

  9. Don Kihot kaže:

    Stormwoch javi se

  10. Ving kaže:

     

    Rastafarijanac:

    @ Ving

    Siguran sam da je bilo svega toga o čemu pišeš u vreme o kome se u tekstu govori.Sigurno je bilo i nepravde (na svojoj koži sam je osetio!) Međutim, pokušaj da me ubediš da danas toga nema, možeš li ? Još je jedna sitna razlika. U to vreme smo mi klinci mogli da biramo kojim sportom ćemo da se bavimo, i to BESPLATNO. Danas, ako dete hoće da trenira neki sport, roditelji moraju da plate sve: od opreme, trenera, putovanja. Pa ti vidi …

     

     

    A zašto se moramo baviti sportom ,da li je to potrebno čoveku , i uopšte zašto se moramo takmičiti  . Da li je sve ovo predviđeno ljudskoj rasi? Treba o ovome razmisliti . Da li možemo živeti ovaj život bez sporta ? .Možemo li da se bavimo pametnijim hobijima ,od ovog jalovog sporta? Jer ipak je ovaj sport samo cirkuska predstava za naivne u stilu kruha i igara.

  11. Lenin kaže:

     

    Don Kihot:

    Stormwoch javi se

     

     

  12. ROKI kaže:

    Bas mi se svidja ovaj autobus na slici. Da li mozda neko zna koje je marke? Sad da se pojavi, svi bi se okrecali za njim….

    A zar niko nije primetio ove dve cure na zadnjoj slici sto se ljube u usta. Sta bi na to rekli ovi danasnji gejevi…e pa rekli bi bravo cure!!!!!!!!!!!!

  13. Jefimija kaže:

    Divan tekst, poštovani Lansky. Malo je reči za zahvalnost za sav Vaš rad i trud koji ste uložili, da biste nam približili naš grad iz prošlosti i upoznali sa važnim detaljima i događajima.
    Srdačan pozdrav,
    S poštovanjem, Milica

OSTAVITE KOMENTAR