Segedin je naš

Nema svaki grad na granici status pograničnog grada. Beč i Bratislava su prestonice, toliko blizu jedna drugoj, a između njih se provukla granična crta. I prestonica Srbije je dugo bila na mestu gde bi trebala da bude karaula, kako je govorio Nikola Pašić. Na samoj granici sa Austrougarskom. Fraza „pogranični grad“ zvuči po nekad kao „kraj sveta“ ili poslednja stanica, a nekada kao kapija iza koje počinje nešto drugo, nešto što može da bude zanimljivo i interesantno, već samim tim što je drugačije.

Virag cukrazda – pre rata i danas

Kada je između Subotice i Segedina povučena granična crta, ona nije išla nekom prirodnom linijom, jer ovde nema ni reke, ni planine, koje znaju da, i bez administracije, budu granica između regija, jer predstavljaju prirodnu prepreku. Tada su presečene mnoge veze ali je jedan broj preduzimljivih ljudi odmah te okolnosti preokrenuo u svoju korist. Šverc i krijumčarenje robe i ljudi počeli su istog časa. I posle Drugog svetskog rata, za vreme blokade od strane Istočnog bloka i stroge kontrole granice, biznis je nastavio tamo gde je donosio zaradu. Ipak, za većinu građana Subotice i Segedina, bilo je komplikovano dobiti pasoš i putovati u druge zemlje.

IMG_4852

Čuvena Horgoška paprika je u stvari segedinska. Horgoš je bio deo segedinske opštine ali je kraljevina Jugoslavija sa njim dobila i parče slave koju ima sitna crvena paprika iz ovog kraja. Najveću slavu joj je doneo profesor segedinskog univerziteta Albert Senđerđi, koji je iz nje izdvojio vitamin C, i za to dobio Nobelovu nagradu.

Granični prelaz Horgoš, maj 1940. godine. Susret auto-klubova iz Subotice i Mađarske.

3horgod

Trajalo je to tako do polovine šezdesetih. Odnosi između dve zemlje su išli uzlaznom putanjom, svi Jugosloveni su mogli da dobiju pasoš  od 1965. godine i ubrzo je na Horgošu izgrađen novi, moderan granični prelaz.

Pošto je to još uvek bila granica između dva politička bloka i dva različita ekonomska sistema, razlike su bile uočljive na mnogim nivoima, ipak, one su bile te koje su izlete u Segedin činile zanimljivim.

horgos-4

horgos-3

horgos-2

horgos-1

horgos-5

Pre svega, cene su za naše ljude bile više nego povoljne. Naš svet je bio bolje obučen,  imao je više novca, bolje automobile  i mogao da glumi ono što su nama bili turisti sa Zapada. To je otprilike ono što se pamti iz tog vremena, jer je malo bilo onih koji su se interesovali za druge dimenzije, kao što je kultura, zdravstvo, infrastruktura u gradu i na putevima, koji su u nekim segmentima bili na višem nivou nego kod nas.

Naše ljude je oduševljavalo izobilje dobre hrane i izbor koji kod nas nije postojao. Bezbroj vrsta sireva ili hlebova za koje smo mislili da mogu da budu samo beli i polubeli, recimo, Fidelinkin ili privatni.

Socijalizam u Mađarskoj imao je lepo lice. Ono što je nedostajalo bili su produkti zapadne popularne kulture, kao što su ploče stranih pop-rok grupa, farmerke, patike, strana pića i slične mamipare. Za mlade je to bilo veoma značajno.

U Subotici su se fasade krečile u žive boje, međutim, iza njih su ostala zapuštena dvorišta i hodnici. Segdinske stare fasade su bile jednobojne i monotone ali oluci, pasaži, hodnici i instalacije, bili su dobro održavani. Spektakularna subotička zelena fontana je potpuno propala, a ona segedinska, „socijalistička“, još stoji kao i prvog dana i više uopšte ne izgleda tako “socoški”.

Puno je takvih primera koji govore o tome da je naše pamćenje tog vremena vrlo površno i puno stereotipa. To ne znači da uspomene nisu lepe. Najviše ih je vezanih za hranu.

Kada smo i mi i oni postali deo globalnog tržišta, puno toga je nestalo od onoga što je odlaske u Segedin činilo posebnim. Socijalizam oličen u kobasicama, senfu i kafi u staklenim čašama – tek njega nema. Na glavnom trgu u Segedinu se raširila terasa kafića koji se zove “A Capella”. I u Subotici rade “Arte Del Gusto”, “Via del Porto”, “All Oro”…

Ipak, i dalje je privilegija kao prvo inostranstvo imati tako lep grad kao Segedin. Od svih mesta u našoj zemlji Subotičanima je more najdalje. Ako je nekom zbog toga žao, treba da ima na umu da smo zato najbliži Evropi. Budipešta 204 km, Beč 440 km – autoputem.

 

Lansky



KOMENTARI

  1. vokille kaže:

    Lepo napisan članak. Uprkos bezviznom režimu, loše smo povezani sa Segedinom. Nemamo direktan voz bar 3 x dnevno, a autobus ide jednom dnevno. Subotica i Segedin dele sličnu sudbinu, oba su bile pod plaštom komunizma. Međutim, tamo stvari idu nabolje, i tramvaj su obnovili, dok je kod nas primetno zapuštanje bogatog kulturnog nasleđa svih nacija koje su ovde obitavale, koje je počelo upravo sa ukidanjem tog tramvaja. Nažalost, ljudi ovde putuju više zbog Arkada i Tesca, retko se zadržavaju da obiđu Sečenji trg sa prelepom palatom,  Katedralni trg (na kome već par vekova stoji katolička katedrala i pravoslavna crkva), ili da se prošetaju na lepom šetalištu uz Tisu. 

  2. stormwatch kaže:

    Segedin je uvek bio pojam za Suboticu (i ostale gradove bivse Jugoslavije). To je univerzitetski grad kulture i inovacija, za razliku od Subatice koja je postala grad najtezeg primitivizma i nazadnjastva poslednjih 10 godina. U Segedinu je izmedju ostalog rodjen i Vilmos Zsigmond koji je zajedno sa John Alcottom verovatno i najbolji direktor fotografije kojeg je Holivud ikada imao. Putnu infrastrukturu i javni saobracaj kakav ima taj grad, nikada nije ni iz blizine dosegao ni jedan grad bivse Jugoslavije, niti ce se to desiti u skorije vreme. Segedin je apsolutno druga dimenzija, bio i ostao.

  3. Bog je ljut kaže:

    Segedin je primer kako se vodi jedan grad a Subotica je primer kako se ne vodi jedan grad.
    Nekada smo za njih bili pojam a sada smo samo jedno propalo selo pored lepo izgrađenog i očuvanog Segedina.
    Ali njima je lako naravno oni nemaju niti ds, niti svm, niti sns stručnjake.

  4. Palotay kaže:

    Da, da, Szeged je vaš isto kao što je Trieste bio vaš. Držite se vi vaše Srbije do Tokia.

  5. Mirko kaže:

    To je to. Sve vam je tudje bolje,nego svoje.Ocekivano.Lose ste nastelovani i to bas jako lose. Ustanem nedeljom,skuvam kafu i sa radoscu da relaxiram mozak,citam vesti iz Starog grada ali onda vidim ove komentare i ljude koji bi i u jajetu dlaku nasli. Ubijete i ispolitizujete sve i jedan txt. Nema nama spasa!

  6. vasa kaže:

    Често се дешава да се јављају особе које све виде црно , да ништа не ваља, овде је најгоре. Текст је лепо срочен и увек је лепо прочитати текстове господина Lanyskog

  7. Deks kaže:

    @Mirko
    Apsolutno si u pravu,ovi sajtovi sluze za borbu nekih sitnih lokalnih politickih potrckova.Obesmislili su svaku vest.

  8. Trovach kaže:

    @Palotay…Misli se da Segedin osecamo kao svoj. Kad odemo tamo, kao da smo skoknuli do najblizeg komsije. Samo taj komsija je kulturniji i uredniji od nas, pa nas bude malo sramota kada to shvatimo.

  9. Penzioner kaže:

    Još jedna fioka iz detinjstva se otvorila. Prošlo je pedesetak i nešto godina kad se masovno odlazilo u Segedin po sir, puter, Pick salamu… Nosili smo Napoleon i Cezar vinjak…Roditelji su nas odveli u muzej gde se moglo klizati u platnenim nazuvicama koje su bile obavezne. Vozićem za turiste smo uz vodiča upoznali grad, a brodić nas je odvezao do ušća Maroša u Tisu. Išli smo na riblju čorbu , ovčiji paprikaš, sladoled i kolače. Čudili smo se njihovom običaju da porodice nedeljom ručaju u restoranu. Nikad neću zaboraviti ženu koja je u prodavnici kupila jednu šargarepu, parče sira i pola malog pletenog kolača, dok smo mi sve kupovali na veliko. Knjige su bile jeftine i kupovale su se u samouslugama. Kad smo napunili korpe, prodavačica nas je upitala na koju školu da ispiše račun. Onda se devedesetih kod nas sve okrenulo: inflacija, nestašica osnovnih životnih namirnica, goriva… Danas se ponekad počastimo odlaskom u Segedin u pozorište, na bazene(akva parkove),razne kulturne manifestacije…A vraćamo se praznih ruku, jer kupujemo na buvljaku.

  10. Palotay kaže:

    @Trovach

  11. Tramp kaže:

    Subotica vrlo lako može da stigne i prestigne Segedin i to na jednostavan način; samo treba zameniti gradonačelnike.

  12. Trovach kaže:

    @Tramp…Naravno, naglasak je na zameni. Ako im posaljemo ovog naseg da ih upropasti mozda imamo sanse da ih dostignemo ;). Evo, sjor nacelnice, bas Vas falin.

  13. Penzioner kaže:

    Kad bi autobus ujutru stigao u Segedin, odmah smo išli na pijacu na sveže prženog šarana ili pečene kobasice i hurke. Kasnije smo otkrili restoran Alabardoš i često skoknuli na pohovane žablje krake. Bili su izvrsni. Danas ljudi iz Mađarske dolaze na buvljk da pojedu ćevape, pljeskavice ili burek. Što se tiče jezika, bilo je interesantnih situacija. Društvo je naručilo „sült burgonya“ misleći da će dobiti nešto specijalno. Kad je kelner izneo ovale pune pečenih krompira, shvatili su da je burgonya sinonim za krompir. Začuđeno će vas pogledati ako zatražite kafu sa šlagom jer šlag je naziv za crevo za zalivanje.

  14. drug Bajić metač tavana z'Đurđina kaže:

    Ta i Osijek je naš,ne samo Segedin.

  15. Rax kaže:

    Doduse Evropa nam je na domsk ruku,ali tako daöekp. Ne verujem,da u Evropi postoji jos jedan granicni prelaz,koji je tako mrkotrpan prekoraciti. Isto tako ne mozemo cak ni autobusem prelaziti granici. I pored istorijskih dpbrih- drugarskih odnosa dva drzavnika, nisu uspeli da organizuju mini bus iz subotice do granice,u vteme kada segedinski dolazi. Tuga, koliko politicari brinu o svojim gradjanima.

  16. Natasa kaže:

    @drug Bajić metač tavanaz’Djurdjina
    Sada nije bila tema Osijek nego Segedin.
    Zamoli Lanskog pa ce ti mozda sledece nedelje pisati o Osijeku.
    Hvala svima koji se secate Segedina koje lansky pise i koji komentarisete sa setom, a vama koji ste negativne nemojte citati. Prijatno nedeljno popodne.

  17. Palotay kaže:

    @Rax

    Srbija nije, niti će uskoro biti, u Europi.

  18. no pasaran kaže:

    Palotay….obnovi ti druže malo gradivo iz geografije. Tvoje znanje i pojava su kao i tvoj font….

  19. Aleksa kaže:

    Lepe reči Nataše i kako reče Penzioner-otvorila se fijoka za koju sam mislio da više ne postoji.
    Pa tako sećanja naviru, naime 1964.godine na osnovu nekakvog sporazuma sa Mađarskom dozvoljena je našim građenima poseta Letnjem festivalu u Segedinu uz propusnice koje je izdavao SUP.
    Nas trojica kolega sa posla se dogovorimo da krenemo put Segedina biciklama. I tako snabdeveni čistim alkoholom i kakao prahom, rano ujutro krenemo.naravno vetar je celim putem duvao u lice. Graničnu kontrolu smo dosta lako prošli, i polako dokotrljali se do Segedina, prvo iznenađenje – put kojim smo stigli zvao se Szabadkai ut, kod nas u to vreme nije se ni moglo zamisliti da put nazovemo Segedinsaki put. Prodali smo švercovanu robu – alkohol 100 forinti a kakao 60.
    Sabdeveni forintama krenuli smo u obilazak grada, snimio sam mnogo fotografija, negde postoje, ali više nema moje supruge koja je sve znala gde je šta u kući.
    Kupili smo neke sitnice i obavbezno Pick salamu, ja sam u antikvarnici kupio neke knjige koje sam već davno tražio.
    U međuvremenu smo ogladnili pa smo rešili da ručamo u Birka csárdi, riblju čorbu smo mogli jesti i kod nas u Bogojevu kod Bandike.
    Ljudi moji,takav ovčiji paprikaš u životu nisam jeo, bio je sa krompirom (kod nas se kuva sa kupusom). prste da poližeš.
    Pošto je već polako dolazilo veče krenuli smo nazad u Jugu. Celo vreme nas je pratio neki crni oblak od koga bežeći nekako stigosmo kući.
    I da znate iduće godine u istom sastavu smo ponovo išli biciklama, sada već imajući predstavu šta nas čeka, pa ovaj put nismo propustili Őreg Kőrősi czárdu a prenoćili smo na brodu Szőke Tisza koji je bio privezan uz obalu kod mosta.
    Narednih godina smo išli autobusom, vozom ili automobilima ali to su već bila druga vremena, manje romantična.
    I na kraju, ne baš lepa uspomena kako su nas Romi uspeli da prevare prilikom menjanja DM za forinte, to je naučna fantastika, Jedino me teši. kako sam čuo, nismobili jedini sa tim iskustvom.

  20. Atila kaže:

    @Palotay
    Zašto kvariš ovako lepu temu, nacionaliznom i mržnjom? Kako te nije sramota? Ili si toliko glup da sramote nemaš? Vidim da te ostali kulturno ignorišu i svaka im čast ali ja stvarno ne mogu. Još jednom: Sram te bilo! Ako ti se ne dopada u Srbiji, pokreni se, učini nešto lepo za svoj grad, za svoju porodicu, a ne širi zajedljive komentare i šovinizam.

OSTAVITE KOMENTAR

14 + = 20

IMPORTANT! To be able to proceed, you need to solve the following simple math (so we know that you are a human) :-)

What is 6 + 10 ?
Please leave these two fields as-is: