Skriveno blago odmah prijaviti policiji

Nalazač ima pravo na četvrtinu vrednosti dragocenosti i samo na trećinu ako je vlasnik zemlje gde je pronađeno

Na­đe­no bla­go po­sta­je svo­ji­na Re­pu­bli­ke Sr­bi­je. Na­la­zač ima pra­vo na na­gra­du u vi­si­ni od 25 od­sto od vred­no­sti bla­ga, a isti pro­ce­nat pri­pa­da i vla­sni­ku ze­mlje u ko­joj je pro­na­đen zlat­ni ćup. Ta­ko dr­ža­vi osta­je po­lo­vi­na. Me­đu­tim, ako je vla­snik ze­mlje ujed­no i na­la­zač zlat­nog ću­pa, on­da nje­mu pri­pa­da 33 od­sto.

Ta­ko pro­pi­su­je bu­du­ći gra­đan­ski za­ko­nik u odelj­ku o sti­ca­nju pra­va svo­ji­ne.

Pi­sci bu­du­ćeg gra­đan­skog za­ko­ni­ka de­fi­ni­šu šta se sma­tra bla­gom i ko­je su oba­ve­ze na­la­za­ča.

„Kao skri­ve­no bla­go sma­tra­ju se: no­vac, zla­to, sre­bro, na­kit, dra­go ka­me­nje, stva­ri iz­ra­đe­ne od ple­me­ni­tih me­ta­la ili dra­gog ka­me­nja i dru­ge dra­go­ce­no­sti i stva­ri od vred­no­sti ko­je su skri­ve­ne le­ža­le ta­ko du­go da se vi­še ne mo­že po­u­zda­no utvr­di­ti ko im je sop­stve­nik”, na­vo­di se u čla­nu 1792 na­cr­ta gra­đan­skog za­ko­ni­ka.

Na­la­zač bla­ga je „oso­ba ko­ja skri­ve­no bla­go ot­kri­je slu­čaj­no ili tra­ga­ju­ći za njim”, a to mo­že bi­ti i onaj „ko­ji je bla­go pr­vi opa­zio iako ga je dru­gi pre do­hva­tio”.

„Oso­be ko­je na osno­vu ugo­vo­ra, slu­žbe­nog ili rad­nog od­no­sa ima­ju oba­ve­zu da uče­stvu­ju u tra­ga­nju za bla­gom, ne­ma­ju pra­vo na na­la­zač­ku na­gra­du”, pi­še u na­cr­tu za­ko­ni­ka, ali ov­de po­sto­ji i je­dan iz­u­ze­tak. Na­i­me, na­la­za­čem se sma­tra rad­nik ko­ji oba­vlja ne­ki dru­gi po­sao, kao što je na pri­mer ru­še­nje oro­nu­le zgra­de, i tom pri­li­kom slu­čaj­no pro­na­đe skri­ve­no bla­go.

Ko god da pro­na­đe dra­go­ce­no­sti bi­će u di­le­mi da li će to ču­va­ti kao taj­nu ili će pri­ja­vi­ti. U za­ko­ni­ku se na­vo­di da je na­la­zač du­žan da „bez od­la­ga­nja pri­ja­vi na­laz bla­ga nad­le­žnom or­ga­nu, a u od­su­stvu ta­kvog or­ga­na – naj­bli­žoj po­li­cij­skoj sta­ni­ci i da pre­da na­đe­no bla­go ili uka­že na na­la­zi­šte i pre­da ga ovla­šće­nom or­ga­nu”.

Srp­ski gra­đan­ski za­ko­nik iz 1944. go­di­ne pro­pi­si­vao je da se na­đe­no bla­go de­li na tri jed­na­ka de­la. Tre­ći­na bi pri­pa­la dr­ža­vi, tre­ći­na na­la­za­ču i tre­ći­na vla­sni­ku ze­mlje gde je bla­go bi­lo za­ko­pa­no, a ako je na­la­zač ujed­no i vla­snik ze­mlje, on­da bi za­dr­žao dve tre­ći­ne.

Dr­ža­va bi sa­da, ka­da bu­de usvo­jen no­vi gra­đan­ski za­ko­nik, do­bi­ja­la vi­še – čak jed­nu po­lo­vi­nu vred­no­sti na­đe­nog bla­ga, ili čak 67 od­sto u slu­ča­ju da je na­la­zač ujed­no i vla­snik ze­mlje. Da li je to po­šte­no, ras­pra­vlja­će se još dok tekst za­ko­ni­ka ne bu­de ko­nač­no usvo­jen.

Onaj ko je bla­go pri­ta­jio, ni­je imao pra­vo na tre­ći­nu, pre­ma Srp­skom gra­đan­skom za­ko­ni­ku. Ta­ko bi bi­lo i ubu­du­će. Po­šte­ni na­la­zač ima­će pra­vo na na­gra­du, a ne­po­šte­ni će po­ku­ša­ti da sve za­dr­ži za se­be, ako uspe. Ta­kav slu­čaj bio je oko­sni­ca po­zna­te do­ma­će se­ri­je „Po­ro­dič­no bla­go”.

Me­đu­tim, ni­je sva­ko bla­go po­ro­dič­no, već ima i ta­kvih vred­no­sti ko­je se sma­tra­ju kul­tur­nim do­brom. U tom slu­ča­ju na­la­zač ima pra­vo na na­gra­du, či­ja vi­si­na ni­je pre­ci­zi­ra­na, ali ne­ma pra­vo da za­dr­ži pro­na­đe­no kul­tur­no do­bro.

Ako su na­đe­na ne­ka kul­tur­na do­bra i sta­ri­ne, ko­ja ima­ju na­uč­nu, umet­nič­ku, isto­rij­sku, ar­hiv­sku ili dru­gu slič­nu vred­nost, oni bi po­sta­li svo­ji­na Re­pu­bli­ke Sr­bi­je i to je­di­ni­ce lo­kal­ne sa­mo­u­pra­ve na či­joj su te­ri­to­ri­ji na­đe­ne, na pri­mer op­šti­ne Pi­rot. U tom kra­ju ima naj­vi­še le­gen­di o za­ko­pa­nom bla­gu i pri­ča o pro­na­đe­nim zlat­ni­ci­ma.

Ču­ve­ni Op­šti imo­vin­ski za­ko­nik za Knja­že­vi­nu Cr­nu Go­ru iz 1888. go­di­ne da­vao je sve bla­go na­la­za­ču, uko­li­ko ga je pro­na­šao na svom po­se­du: „Ko na­đe bla­go i uzme ga, bi­va sa­svim nje­go­vo, ako je u svo­me do­bru na­šao. Na­đe li u tu­đe­mu, i to po­šte­nim, ne­zlo­mi­sle­nim na­či­nom, bla­go se di­je­li na dva jed­na­ka di­je­la”.

O skri­ve­nom bla­gu i iz­gu­blje­nim stva­ri­ma go­vo­ri­lo se ne­dav­no na Ko­pa­o­nič­koj ško­li pri­rod­nog pra­va. Advo­kat Đur­đe Nin­ko­vić iz Be­o­gra­da uka­zao je da mo­gu bi­ti pro­na­đe­ne i po­li­se osi­gu­ra­nja i do­ku­men­ta­ci­ja o pra­vu na ne­po­kret­nost.

Iz­gu­blje­na stvar i da­lje pri­pa­da vla­sni­ku, bez ob­zi­ra na to što on ne zna gde se ona na­la­zi, a na­crt G-Z pro­pi­su­je de­talj­nu pro­ce­du­ru šta tre­ba ura­di­ti da bi se na­đe­na stvar vra­ti­la vla­sni­ku. Bu­du­ći gra­đan­ski za­ko­nik, ka­ko je na­gla­sio, sle­di tra­di­ci­ju po­šte­nja i sa­ve­sno­sti, ka­kvu su ima­li Srp­ski gra­đan­ski za­ko­nik iz 1844. i Op­šti imo­vin­ski za­ko­nik za knja­že­vi­nu Cr­nu Go­ru.

 

Vidi priču: SKRIVENO BLAGO u Subotici

 

Politika



KOMENTARI

  1. Megille kaže:

    Mađarska već davno ima zakon da sve blago koji se otkrije- nađe na teritoriji Austrougarske pripada državi Mađarskoj kao naslednice tog blaga…Iz tog razloga sve što građani nađu na toj teritoriji preko granice nose u Mađarsku ,normalno bez toga da pitaju Srbiju ,jer Srbija je 1918 nije pravnim putem proširila sve teritorije. i nema pravo na tuđa vlasništva.

  2. Bandi kaže:

    He, he. he…Meggile, zašto dozvolite sebi ovakve izjave. Kao da ste pali s kruške.

  3. Dafina Milanovic kaže:

    Megille,ostavi se ti Madjarske i AustroU. i razmisljaj kako da sredimo Suboticu da nam svima bude lepo.Zbog takvih kao ti SU lopovi nas ojadavaju 30 godina jer se bavite Madjarskom i Srbijom i Cro umesto svojim dvoristem.

  4. Salamander kaže:

    Izgeda da država i tu želi da stavi šapu – meni ovo izgleda kao da će praviti reda među otkupljivačima starina koji ne mogu da dokažu poreklo, a sve ostalo oko zakopanog blaga je marketing.

  5. Caramba Ole kaže:

    @ Megille
    Zasto siris lazne vesti? To uopste nije tacno. Madjarska je Panonska i Podunavska zemlja i na osnovu Rimske provincije Panonije polaze pravo na sve sto se iskopa na teritoriji nekadasnjeg Rimskog carstva. Kako Zapadnog tako i onog Istocnog. Ja tebi priznajem tvoje neprikosnoveno prirodno pravo na blesavost, jedino mi nije jasno zasto se neko oseca u obavezi da tvoju blesavost kolportrira po internetu.

  6. opusteno kaže:

    Evo, ja bih da nadjem neko blago, ako se slazete.
    ..pa da vidite s kime cu da ga podelim…

  7. ROBERT kaže:

    @Megille, Mađarska je ostala bez svoje teritorije a, kako i Vi to sami kažete blaga, zato što se okretala kroz istoriju kako vetar duva. Nisu svi bili kao Pal Teleki. Stradala je i nekon podrške fašistima…u svakom slučaju, izgubila je blago u vidu morala koje je vrednije od zlata. I ja sam mađar ali istina je takva…kao i da Kosovo nije pravnim nego terorističkim putem postala država.

    Zanimljivo bi bilo raspravljati o istinskom poreklu blaga, kako država tako i pojedinaca, uzimajući u obzir pljačke i pustošenja kroz istoriju. Kako, recimo, Hrvatska može da se hvali zlatom koje je opljačkano u manastiru Krušedol?

    Zanimljiva bi bila tema i navodno zlato Atile Hunskog, mislim da ima materijala za serijal tekstova o tome.

    Srdačan pozdrav dobrim ljudima!

  8. Marko kaže:

    Ja vecu glupost nisam cuo u zivotu! Pitam koliko procenata je dobio gospodin iz mitrovice koji je pronasao pojas od 5,5 kg zlata jedini ikada pronadjen takav? Dobio je batine od policije, a pojas prodat na licitacij u engleskoj posle 2 god… Pa pomazite drzavu kao i ona vas!

  9. Zoran kaže:

    Zamislite situaciju da odete u policiju i saopštite im da str našli 20kg zlata…oni ne bi znali šta ih je snašlo. Mada sam siguran da bi oni to držali u sigurnim rukama…u svojim, nakon međusobne pod(j)ele.

  10. Croat kaže:

    Nema sanse da bi ja ista prijavljivao!

  11. Garimpeiro kaže:

    Svojevremeno je je u Nemackom gradu Braunschweigu neki covek kupio staru kucu za rusenje (trebao mu plac) Bagerista koji je radio na rusenju objekta, pronadje poveci zemljani cup sa zlatnicima i srebrnjacima iz srednjeg veka. Materijalna i istorijska vrednost je bila procenjena na oko 800K tadasnjih DM. Nalazacu sleduje nagrada, od neznam vise koliko procenata. Doslo je do dugorocnog sudjenja jer je vlasnik gradilista zahtevao nagradu iskljucivo za sebe, a bagarista opet samo za sebe kao de fakto nalazac a koji je je i uredno nalaz prijavio vlastima. Na kraju je sud doneo konacnu odluku – svakome po pola nagrade. Obojica su ostali nezadovoljni presudom.

  12. No1 kaže:

    Iako smo iz istorijskog aspekta bedni region za nalazišta, kada bih našao blago koje bi zaista bilo od velike vrednosti -prodao bih ga na zapadnom crnom tržištu. Srbiji bih odmahnuo sa olakšanjem jer školu morala sam baš u ovoj državi naučio.

  13. punisher kaže:

    U Srbiji da prijavim bilo sta? nema sanse! Necu da punim dzep policije i politicara. Nek i oni lepo rade.

  14. bac Vranje kaže:

    i ajde sad jedan pametam odgovor npr nadje se nesto sto je neprocenjivo(npr iskopam na njivi original Dusanovog zakonika..kazem primer za one koji ce se odmah upaliti!!!) kolika je trecina od neprocenjivog???kako bi me drzava isplatila?? sem sto bi otela to,bas bi voleo cuti tog pametnjakovica koji je pisao ovaj zakon sta on kaze.

  15. Asekurancija kaže:

    @ bac Vranje,
    Neprocenjivo ne postoji. sve ima svoju cenu, potrebno je samo da mu se nadje kupac. Pola case vode u vasoj kuhinji je bezvredno i vi to prolijete u slivnik bez da o tome razmisljate. Zedan u pustinji bi vec imao vrlo konkretnu pretstavu o vrednosti vase onako nonsalantno prolivene vode. Konkertno Dusanov zakonik ima „neprocenjivu“ idealnu vrednost. Njegovu materijalnu vrednost odredjuje osiguravajuce drustvo i njegova spremnost, da ukoliko dodje do nekavog gubitka tog artefakta, muzeju ili kome vec, isplati odgovarajucu sumu novca kao obestecenje. Ta suma na koju je predmet osiguran sluzi kao orijentaciona vrednost za isplatu nagrade. To je naravno tako u teoriji. U praksi dobijate jednu lepo odstampanu zahvalnicu, mozda cak i uramljenu, sa licnim potpisom prvog pomocnika direktora muzeja.

  16. bac Vranje kaže:

    @ Asekurancija
    pa eto bas bi voleo kad sve zans da mi kazes kolika je cena npr. orginala toga ili cena svetog grala. Ili urade drugu jos perfidnije, proglase to za kulturno blago i isplate te u centimetrima.

  17. Asekurancija kaže:

    @ bac Vranje,

    Za sve na ovom svetu postoji cena. Sve je samo stvar ponude i potraznje. Postoje aukcionarske kuce, neke manje poznate, neke razvikane i opste poznate. Njihov posao je da trguju antikvitetima i kulturnim blagom. Tacno znaju sta je i koliko je vredno i koliko moze da donese na aukciji. Izraz „neprocenjivo blago“ je tipicna Balkansko – guslarska stilska figura smisljena da ostavi sto dublji utisak na skromno obrazovanu klijentelu. Ako uzmemo nas imaginarni Dusanov zakonik, on bi u Srbiji izazvao nacionlnu euforiju. U inostranstvu bi se za njega dobilo u najboljem slucaju par hiljada € pod pretpostavkom da se nadje neki odgovarajuci sakupljac srednjevekovnih knjiga i da bas zapne da to uvrsti u svoju zbirku. Srednjevekovni zapisi i knjige pretstavljaju jednu relativnu vrednost u zavisnosti od potraznje i izvesne „mode“ medju muzejima i kolekcionarima. Cuveno Miroslavljevo Jevandjelje bi na aukciji u inostranstvu dostiglo maksimum 1milion €. To jejedna prilicno otreznjavajuca suma.

  18. Megille kaže:

    @ Caramba Ole i ostalima : Možete vi pisati sve i svašta pa i ismejavati me ,sam0 ne znate koliko starina i ostale dragocenosti se nose preko granice u Mađarsku-pitajte Carinu …

  19. Lenin kaže:

    Šta bi rekli na ovaj zakon Allan Haff i Ton Jones?Na zapadu se baš lepo može zarađivati na stvarima umetničke-kulturne,materijalne i povijesne vrijednosti,nađenih u kontejnerima,skladištima i u putničkim prtljazima.I bez problema se može unovčiti bilo šta.Gledaj „Auction hunters“,“Storage Hunters“ i sl realiti emisije.

  20. stormwatch kaže:

    Hahaahhahahahaha, jo koji dobar shtos! DA VRACAM BLAGO REPUBLICI SRBIJI PRONADJENO NA MOJOJ ZEMLJI! hHAHAHAHAHAHAHA….da vracam blago Zemlji u kojoj je posle godina napornog rada, placanja poreza, doprinosa, ubedjivanja da su govnjiva Rusija i jos govnjiviji Putler spaseoci, da je buducnost u gulagizaciji iste, da je ratovanje sa celim svetom bilo normalna stvar , i da su nazifasisticke kurve koje su uredno slagali masinkama moji preci odjednom prijatelji za rehabilitaciju…i sve to u zemlji lazhi, prevare i bljutavog naci patriotizma koji u kojoj je JEDINO ZAGARANTOVANO DA CES BITI OPLJACKAN!

    JAMAIS NIMMER!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

OSTAVITE KOMENTAR