Nalazač ima pravo na četvrtinu vrednosti dragocenosti i samo na trećinu ako je vlasnik zemlje gde je pronađeno
Nađeno blago postaje svojina Republike Srbije. Nalazač ima pravo na nagradu u visini od 25 odsto od vrednosti blaga, a isti procenat pripada i vlasniku zemlje u kojoj je pronađen zlatni ćup. Tako državi ostaje polovina. Međutim, ako je vlasnik zemlje ujedno i nalazač zlatnog ćupa, onda njemu pripada 33 odsto.
Tako propisuje budući građanski zakonik u odeljku o sticanju prava svojine.
Pisci budućeg građanskog zakonika definišu šta se smatra blagom i koje su obaveze nalazača.
„Kao skriveno blago smatraju se: novac, zlato, srebro, nakit, drago kamenje, stvari izrađene od plemenitih metala ili dragog kamenja i druge dragocenosti i stvari od vrednosti koje su skrivene ležale tako dugo da se više ne može pouzdano utvrditi ko im je sopstvenik”, navodi se u članu 1792 nacrta građanskog zakonika.
Nalazač blaga je „osoba koja skriveno blago otkrije slučajno ili tragajući za njim”, a to može biti i onaj „koji je blago prvi opazio iako ga je drugi pre dohvatio”.
„Osobe koje na osnovu ugovora, službenog ili radnog odnosa imaju obavezu da učestvuju u traganju za blagom, nemaju pravo na nalazačku nagradu”, piše u nacrtu zakonika, ali ovde postoji i jedan izuzetak. Naime, nalazačem se smatra radnik koji obavlja neki drugi posao, kao što je na primer rušenje oronule zgrade, i tom prilikom slučajno pronađe skriveno blago.
Ko god da pronađe dragocenosti biće u dilemi da li će to čuvati kao tajnu ili će prijaviti. U zakoniku se navodi da je nalazač dužan da „bez odlaganja prijavi nalaz blaga nadležnom organu, a u odsustvu takvog organa – najbližoj policijskoj stanici i da preda nađeno blago ili ukaže na nalazište i preda ga ovlašćenom organu”.
Srpski građanski zakonik iz 1944. godine propisivao je da se nađeno blago deli na tri jednaka dela. Trećina bi pripala državi, trećina nalazaču i trećina vlasniku zemlje gde je blago bilo zakopano, a ako je nalazač ujedno i vlasnik zemlje, onda bi zadržao dve trećine.
Država bi sada, kada bude usvojen novi građanski zakonik, dobijala više – čak jednu polovinu vrednosti nađenog blaga, ili čak 67 odsto u slučaju da je nalazač ujedno i vlasnik zemlje. Da li je to pošteno, raspravljaće se još dok tekst zakonika ne bude konačno usvojen.
Onaj ko je blago pritajio, nije imao pravo na trećinu, prema Srpskom građanskom zakoniku. Tako bi bilo i ubuduće. Pošteni nalazač imaće pravo na nagradu, a nepošteni će pokušati da sve zadrži za sebe, ako uspe. Takav slučaj bio je okosnica poznate domaće serije „Porodično blago”.
Međutim, nije svako blago porodično, već ima i takvih vrednosti koje se smatraju kulturnim dobrom. U tom slučaju nalazač ima pravo na nagradu, čija visina nije precizirana, ali nema pravo da zadrži pronađeno kulturno dobro.
Ako su nađena neka kulturna dobra i starine, koja imaju naučnu, umetničku, istorijsku, arhivsku ili drugu sličnu vrednost, oni bi postali svojina Republike Srbije i to jedinice lokalne samouprave na čijoj su teritoriji nađene, na primer opštine Pirot. U tom kraju ima najviše legendi o zakopanom blagu i priča o pronađenim zlatnicima.
Čuveni Opšti imovinski zakonik za Knjaževinu Crnu Goru iz 1888. godine davao je sve blago nalazaču, ukoliko ga je pronašao na svom posedu: „Ko nađe blago i uzme ga, biva sasvim njegovo, ako je u svome dobru našao. Nađe li u tuđemu, i to poštenim, nezlomislenim načinom, blago se dijeli na dva jednaka dijela”.
O skrivenom blagu i izgubljenim stvarima govorilo se nedavno na Kopaoničkoj školi prirodnog prava. Advokat Đurđe Ninković iz Beograda ukazao je da mogu biti pronađene i polise osiguranja i dokumentacija o pravu na nepokretnost.
Izgubljena stvar i dalje pripada vlasniku, bez obzira na to što on ne zna gde se ona nalazi, a nacrt G-Z propisuje detaljnu proceduru šta treba uraditi da bi se nađena stvar vratila vlasniku. Budući građanski zakonik, kako je naglasio, sledi tradiciju poštenja i savesnosti, kakvu su imali Srpski građanski zakonik iz 1844. i Opšti imovinski zakonik za knjaževinu Crnu Goru.
Vidi priču: SKRIVENO BLAGO u Subotici
Politika
KOMENTARI
OSTAVITE KOMENTAR
Morate biti prijavljeni da biste komentarisali.
Mađarska već davno ima zakon da sve blago koji se otkrije- nađe na teritoriji Austrougarske pripada državi Mađarskoj kao naslednice tog blaga…Iz tog razloga sve što građani nađu na toj teritoriji preko granice nose u Mađarsku ,normalno bez toga da pitaju Srbiju ,jer Srbija je 1918 nije pravnim putem proširila sve teritorije. i nema pravo na tuđa vlasništva.
He, he. he…Meggile, zašto dozvolite sebi ovakve izjave. Kao da ste pali s kruške.
Megille,ostavi se ti Madjarske i AustroU. i razmisljaj kako da sredimo Suboticu da nam svima bude lepo.Zbog takvih kao ti SU lopovi nas ojadavaju 30 godina jer se bavite Madjarskom i Srbijom i Cro umesto svojim dvoristem.
Izgeda da država i tu želi da stavi šapu – meni ovo izgleda kao da će praviti reda među otkupljivačima starina koji ne mogu da dokažu poreklo, a sve ostalo oko zakopanog blaga je marketing.
@ Megille
Zasto siris lazne vesti? To uopste nije tacno. Madjarska je Panonska i Podunavska zemlja i na osnovu Rimske provincije Panonije polaze pravo na sve sto se iskopa na teritoriji nekadasnjeg Rimskog carstva. Kako Zapadnog tako i onog Istocnog. Ja tebi priznajem tvoje neprikosnoveno prirodno pravo na blesavost, jedino mi nije jasno zasto se neko oseca u obavezi da tvoju blesavost kolportrira po internetu.
Evo, ja bih da nadjem neko blago, ako se slazete.
..pa da vidite s kime cu da ga podelim…
@Megille, Mađarska je ostala bez svoje teritorije a, kako i Vi to sami kažete blaga, zato što se okretala kroz istoriju kako vetar duva. Nisu svi bili kao Pal Teleki. Stradala je i nekon podrške fašistima…u svakom slučaju, izgubila je blago u vidu morala koje je vrednije od zlata. I ja sam mađar ali istina je takva…kao i da Kosovo nije pravnim nego terorističkim putem postala država.
Zanimljivo bi bilo raspravljati o istinskom poreklu blaga, kako država tako i pojedinaca, uzimajući u obzir pljačke i pustošenja kroz istoriju. Kako, recimo, Hrvatska može da se hvali zlatom koje je opljačkano u manastiru Krušedol?
Zanimljiva bi bila tema i navodno zlato Atile Hunskog, mislim da ima materijala za serijal tekstova o tome.
Srdačan pozdrav dobrim ljudima!
Ja vecu glupost nisam cuo u zivotu! Pitam koliko procenata je dobio gospodin iz mitrovice koji je pronasao pojas od 5,5 kg zlata jedini ikada pronadjen takav? Dobio je batine od policije, a pojas prodat na licitacij u engleskoj posle 2 god… Pa pomazite drzavu kao i ona vas!
Zamislite situaciju da odete u policiju i saopštite im da str našli 20kg zlata…oni ne bi znali šta ih je snašlo. Mada sam siguran da bi oni to držali u sigurnim rukama…u svojim, nakon međusobne pod(j)ele.
Nema sanse da bi ja ista prijavljivao!
Svojevremeno je je u Nemackom gradu Braunschweigu neki covek kupio staru kucu za rusenje (trebao mu plac) Bagerista koji je radio na rusenju objekta, pronadje poveci zemljani cup sa zlatnicima i srebrnjacima iz srednjeg veka. Materijalna i istorijska vrednost je bila procenjena na oko 800K tadasnjih DM. Nalazacu sleduje nagrada, od neznam vise koliko procenata. Doslo je do dugorocnog sudjenja jer je vlasnik gradilista zahtevao nagradu iskljucivo za sebe, a bagarista opet samo za sebe kao de fakto nalazac a koji je je i uredno nalaz prijavio vlastima. Na kraju je sud doneo konacnu odluku – svakome po pola nagrade. Obojica su ostali nezadovoljni presudom.
Iako smo iz istorijskog aspekta bedni region za nalazišta, kada bih našao blago koje bi zaista bilo od velike vrednosti -prodao bih ga na zapadnom crnom tržištu. Srbiji bih odmahnuo sa olakšanjem jer školu morala sam baš u ovoj državi naučio.
U Srbiji da prijavim bilo sta? nema sanse! Necu da punim dzep policije i politicara. Nek i oni lepo rade.
i ajde sad jedan pametam odgovor npr nadje se nesto sto je neprocenjivo(npr iskopam na njivi original Dusanovog zakonika..kazem primer za one koji ce se odmah upaliti!!!) kolika je trecina od neprocenjivog???kako bi me drzava isplatila?? sem sto bi otela to,bas bi voleo cuti tog pametnjakovica koji je pisao ovaj zakon sta on kaze.
@ bac Vranje,
Neprocenjivo ne postoji. sve ima svoju cenu, potrebno je samo da mu se nadje kupac. Pola case vode u vasoj kuhinji je bezvredno i vi to prolijete u slivnik bez da o tome razmisljate. Zedan u pustinji bi vec imao vrlo konkretnu pretstavu o vrednosti vase onako nonsalantno prolivene vode. Konkertno Dusanov zakonik ima „neprocenjivu“ idealnu vrednost. Njegovu materijalnu vrednost odredjuje osiguravajuce drustvo i njegova spremnost, da ukoliko dodje do nekavog gubitka tog artefakta, muzeju ili kome vec, isplati odgovarajucu sumu novca kao obestecenje. Ta suma na koju je predmet osiguran sluzi kao orijentaciona vrednost za isplatu nagrade. To je naravno tako u teoriji. U praksi dobijate jednu lepo odstampanu zahvalnicu, mozda cak i uramljenu, sa licnim potpisom prvog pomocnika direktora muzeja.
@ Asekurancija
pa eto bas bi voleo kad sve zans da mi kazes kolika je cena npr. orginala toga ili cena svetog grala. Ili urade drugu jos perfidnije, proglase to za kulturno blago i isplate te u centimetrima.
@ bac Vranje,
Za sve na ovom svetu postoji cena. Sve je samo stvar ponude i potraznje. Postoje aukcionarske kuce, neke manje poznate, neke razvikane i opste poznate. Njihov posao je da trguju antikvitetima i kulturnim blagom. Tacno znaju sta je i koliko je vredno i koliko moze da donese na aukciji. Izraz „neprocenjivo blago“ je tipicna Balkansko – guslarska stilska figura smisljena da ostavi sto dublji utisak na skromno obrazovanu klijentelu. Ako uzmemo nas imaginarni Dusanov zakonik, on bi u Srbiji izazvao nacionlnu euforiju. U inostranstvu bi se za njega dobilo u najboljem slucaju par hiljada € pod pretpostavkom da se nadje neki odgovarajuci sakupljac srednjevekovnih knjiga i da bas zapne da to uvrsti u svoju zbirku. Srednjevekovni zapisi i knjige pretstavljaju jednu relativnu vrednost u zavisnosti od potraznje i izvesne „mode“ medju muzejima i kolekcionarima. Cuveno Miroslavljevo Jevandjelje bi na aukciji u inostranstvu dostiglo maksimum 1milion €. To jejedna prilicno otreznjavajuca suma.
@ Caramba Ole i ostalima : Možete vi pisati sve i svašta pa i ismejavati me ,sam0 ne znate koliko starina i ostale dragocenosti se nose preko granice u Mađarsku-pitajte Carinu …
Šta bi rekli na ovaj zakon Allan Haff i Ton Jones?Na zapadu se baš lepo može zarađivati na stvarima umetničke-kulturne,materijalne i povijesne vrijednosti,nađenih u kontejnerima,skladištima i u putničkim prtljazima.I bez problema se može unovčiti bilo šta.Gledaj „Auction hunters“,“Storage Hunters“ i sl realiti emisije.
Hahaahhahahahaha, jo koji dobar shtos! DA VRACAM BLAGO REPUBLICI SRBIJI PRONADJENO NA MOJOJ ZEMLJI! hHAHAHAHAHAHAHA….da vracam blago Zemlji u kojoj je posle godina napornog rada, placanja poreza, doprinosa, ubedjivanja da su govnjiva Rusija i jos govnjiviji Putler spaseoci, da je buducnost u gulagizaciji iste, da je ratovanje sa celim svetom bilo normalna stvar , i da su nazifasisticke kurve koje su uredno slagali masinkama moji preci odjednom prijatelji za rehabilitaciju…i sve to u zemlji lazhi, prevare i bljutavog naci patriotizma koji u kojoj je JEDINO ZAGARANTOVANO DA CES BITI OPLJACKAN!
JAMAIS NIMMER!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!