Emisija American Pickers koja se daje na kanalu History, jeste ona gde dva Amerikanca, Majk Vulf i Frenk Fric, kopaju po kojekakvim garažama, šupama i kokošinjcima i traže predmete koji bi imali neku vrednost na tržištu. Nisu to antikviteti visoke vrednosti već uglavnom industrijski proizvodi koji su davno odslužili svoje, pa ih je danas gotovo nemoguće sresti. To mogu da budu zanimljive stvarčice kolekcionarima, a imaju i muzejsku vrednost jer su svedočanstvo razvoja tehnike, dizajna, materijala…
Ovaj tv show je popularan među mnogim Subotičanima. Jedan od razloga je sigurno i to što su se, ne jednom, sreli sa vlasnicima prenatrpanih šupa, kojima treba ama baš sve. Većina toga je najčešće zrelo za đubre, međutim, oštro oko može da zapazi nešto čemu može da se udahne novi život.
Frenk i Majk
Našem čoveku je inače teško da se rastane od starih stvari, poučen iskustvom zvanim “nikad ne znaš kad će ti zatrebat”. A svi znamo da nam uvek zatreba onda kada smo ga već bacili nakon deset godina čuvanja. Druga fela su takozvani “sakupljači” koji opsesivno navlače koješta. Ovakve tv emisije im samo “dodaju gas” da nastave sa tom praksom jer sve to ipak jednom može da ima smisla, svo to zatrpavanje korisnog prostora.
Zamislimo sada dva subotička Pickersa, “arheologa” subotičkih garaža, tavana i podruma. Šta je ono što bi mogli da pronađu a da to ima subotički pečat – Made in Subotica. Evo nekih predmeta koji imaju muzejsku vrednost:
SUBOZAN, malo preduzeće iz Subotice pokrivalo je celo jugoslovensko tržište drvenim šah garniturama. Onaj standardni set, koji se prodavao u knjižarama, ima gotovo svaka kuća. Međutim postoje i one garniture koje su retke i fine a rađene su za velika takmičenja koja su održavana u našoj zemlji (svetska prvenstva, olimpijade…). Ove garniture imaju cenu kod kolekcionara širom planete.
Bobi Fišer sa SUBOZAN garniturom
Jedan od simbola Francuske šezdesetih godina, moped SOLEX, budi romatične uspomene i kod naših, sad već starijih građana ali i ljubitelja starina. Ovo lagano vozilo imalo je motorić, fabrički nakačen na prednji točak. Ono što je nama najzanimljivije, sklapao se u subotičkom “Partizanu”.
Subotičke novine 1968. g.
Predratne pivske flaše. Više od samih boca, za mnoge je otkriće kako su u Subotici postajale nekolike pivare. Ove male punionice imale su svoje originalne flaše.
Vinske flaše i etikete takođe mogu da pričaju o vinarstvu ovoga kraja. Da se u Bačkim Vinogradima proizvodio šampanjac, svedoči ova etiketa (Kraljev breg – nekadašnje ime Bačkih vinograda).
Sa Kraljevog brega na kraljevsku trpezu – Kraljevbregska fabrika šampanjca – Ladanji i sin
PARTIZAN M – 50 ; motocikl koji je proizvodio subotički “Partizan” šezdesetih godina. Ljubitelji oldtajmera i restauracije interesuju se za njega.
PARTIZAN M 50 (1965-to godište)
Goldner frižideri ili preciznije LEDENJACI, kako su se tada zvali ovi ormari koji su bili preteče današnjih frižidera. Proizvodila ih je subotička fabrika Braća Goldner.
Iz subotičke “Tvornice peći ZEPHIR DD” izlazile su čuvene Zefir peći, karakteristične po cilindričnim otvorima koje su povećavale grejnu površinu.
Fabrika Zephir proizvodila je i reklamne emajlirane limene table. Pre negoli je zavladala plastika, ove reklame su najčešće stavljane oko ulaznih vrata u prodavnice ili lokale, jer su bile otporne na vlagu. Zato su ovom tehnikom pravljeni kućni brojevi, ulične table i sl.
Danas su ponovo moderne ali to nisu emajlirane table već obične, od neke nerđajuće legure. To je sigurno jeftinije ali odmah se vidi razlika.
Lansky
KOMENTARI
OSTAVITE KOMENTAR
Morate biti prijavljeni da biste komentarisali.
Nekada se posle rata kopalo po ŠVAPSKIM salašima, kućama i to na tavanu ili podrumu. Mene vise je interesovalo dvo-dimenzija – novine, časopisi, knjige ili
vrlo vredni almanasi, albumi. Tu bih dodao i slike porodica koje vec nisu bile vlas-
nici tih objekata. Negde je bilo moguce naci i dela likovnjaka, platno ili gips figuru,
portret, ili krajolik koji su redje radili poznatiji umetnici. Ovo o čemu govorim, od
prosle godine dosta je ostalo posle smrti knjizevnika GULYÁS JOZSEF-a.
Sada se
dosta kopa po kontejnerima, a vec nakon nekoliko dana prodaje na uglu kvantas-
ke pijace, buvljaku – ili se moze videti kod kolekcionara. Vasara – sajmova ili kako
ja nazivam HETIJE – ponedeljkom i petkom nema. Toliko od MIJE LULARA – 5.Q.
Ako neko ima da proda ili menja neku emajliranu reklamu kao sto je ova sa slike neka me kontaktira na nebojsasu@telekom,rs