Za sto godina neko će možda pokušati da sazna kako smo živeli danas.
Tražiće dokument, fotografiju, zapis, trag o ljudima i događajima. Ali šta ako toga jednostavno nema?
Upravo to pitanje bilo je u središtu 19. Subotičkih arhivskih dana, tradicionalnog skupa koji svake godine okuplja arhiviste i istoričare. Ovogodišnja tema otvorila je pomalo neobičan ugao: ne šta arhivi čuvaju, već šta ne čuvaju, a trebalo bi.

Direktor Istorijskog arhiva Subotica Stevan Mačković kaže da je kroz prethodnih 18 skupova već obrađeno mnogo različitih tema iz arhivistike, ali da se sada nametnulo pitanje koje će odgovor tražiti od svih učesnika.
Šta to arhiv ne čuva, a trebalo bi možda? Zajedničkim snagama, u deset referata, pokušaćemo da dođemo do odgovora na to pitanje, rekao je Mačković.
Problem je, kako objašnjava, u tome što se vrednost nekog dokumenta često prepoznaje tek mnogo godina kasnije.
Ono što danas ne smatramo važnim, ako se ne čuva ni 30, ni 50, ni 100 godina, naravno, neće biti sačuvano“, kaže Mačković.
Zato je, dodaje, važno razmišljati unapred i ostaviti budućim generacijama što potpuniju sliku vremena u kojem živimo.
Poseban izazov predstavlja digitalno doba. Sve više svakodnevnog života odvija se u virtuelnom prostoru, a pitanje šta će od tog sadržaja ostati dostupno budućim istoričarima još nema jednostavan odgovor.
Danas svi vidimo mešanje i preplitanje virtuelnog sveta i onog realnog. Ja postavljam pitanje: šta ćemo od ovog virtuelnog sveta imati za sto godina? Šta će biti sačuvano?, pita Mačković.
Da nedostatak građe nije samo teorijski problem pokazuje i primer vojne avijacije između dva svetska rata. Viši arhivista Arhiva Vojvodine i istoričar Miroslav Jočimović govorio je o dokumentima koji nedostaju za istoriju novog aerodroma i razvoja vazduhoplovstva u Novom Sadu.
Nažalost, Arhiv grada Novog Sada nema ništa, rekao je Jočimović, pozivajući građane i potomke ljudi koji su bili povezani sa avijacijom da arhivima ustupe dokumentaciju koju čuvaju.
Prema njegovim rečima, Novi Sad je između dva svetska rata bio značajan centar avijacije, sa aerodromom, pilotskom i vazduhoplovnom školom, kao i školom za izviđanje. Deo tog istorijskog traga vremenom je nestao.
Samim tim se izgubio trag, rekao je Jočimović.
Dokumenti, fotografije i lične zbirke zato često imaju mnogo veću vrednost nego što njihovi vlasnici u trenutku kada ih čuvaju mogu da pretpostave. Ono što je danas samo uspomena ili stari papir, sutra može postati jedini trag o jednom čoveku, događaju ili čitavom vremenu.
Upravo u tome je i suština pitanja ovogodišnjih Subotičkih arhivskih dana: šta danas još možemo da sačuvamo, pre nego što zauvek nestane.
Tekst i foto: S. Iršević
KOMENTARI
OSTAVITE KOMENTAR
Morate biti prijavljeni da biste komentarisali.







Da li će nešto ostati u arhivi za buduće generacije ???
Nadam se da će istoričari upisati ovaj period našeg
PARLAMENTARNOG ŽIVOTA kao CRNU MRLJU
u istoriji Srbije.
Da je VLADAO jedan čovek koji je oko sebe okupio
na STOTINU HILJADA PODANIKA, POLTRONA koji
su ga VERNO SLUŠALI.
Da su se potvrdile reči Arčibalda Rajsa : “ SRBI BEZ PRESTANKA
KROZ ISTORIJU RAĐAJU SVOJE PODANIKE, IZDAJNIKE „.
i rekao je : “ SRBI ČUVAJTE SE SAMI SEBE „.
PS. – “ VLASTODRŽAC JE U UBEĐENJU DA JE NEZAMENJIV
PA JE SPREMAN NA SVE DA ZADRŽI VLAST „.