Šta da Deda Mraz donese deci, a da ona to već nemaju?

Kažu da je staklene kuglice za novogodišnju jelku izmislio duvač stakla u jednom nemačkom gradu. Ne da bi dekoraciju podigao na viši nivo, već zato što za drugo nije imao. Način izrade nije ih činio pristupačnim svakome, pa je još mnogo godina prošlo dok se nisu pojavile na jelkama običnih ljudi, kakav je bio Nemac Hans Greiner, pomenuti duvač stakla.

Dva veka je trebalo da prođe da im se na drvetu pridruže električne lampice. Kada je to bilo prvi put, krajem 19. veka, malo ko je mogao da ih priušti.

U stvari, tek su se u poslednjih nekoliko decenija 20. veka kuglice i lampice uselile u svaki dom. Nije to isprva radilo sve kako valja. Električne svećice starije generacije lako su se kvarile, a nije svaka kuća imala električara.

Mnogi zato pamte okićenu jelku sa ukrasima i lampicama koje su davno pregorele.

I sa prazničnom iluminacijom ulica nije išlo lako. Subotica je pristojno ukrašavana novogodišnjim lampicama, međutim, nestašice struje dostigle su najvišu tačku 1983. godine. Te jeseni grad je dobio određenu kvotu struje koju je mogao da potroši, tako da je pogašeno pola gradske rasvete. Naravno, ukinuta je i ona koja se palila za blagdane.

Polovinom osamdesetih snabdevanje elektrikom se stabilizovalo, ali se gradska dekoracija nije vratila istovremeno. Sve je ostalo na poslovođama prodavnica i njihovoj volji da ukrašavaju izloge i tako podgreju prazničnu atmosferu.

Dočekali smo najzad da svi novogodišnji ukrasi postanu jeftini i da ih ima bezbroj vrsta. Nisu samo ukrasi pristupačni, već su to postale i igračke, slatkiši i druge sitnice koje se ostavljaju pod jelku.

Generacija koja je gradila kuće ili dobijala stanove od svojih preduzeća, kuburila je sa cenama odeće i obuće, sa snabdevenošću namirnicama, kao i u većem delu posleratne Evrope. Od tada se mnogo toga vrednosno promenilo, pa i ono što donosi Deda Mraz.

U poređenju sa prošlim vremenima, deci 21. veka svaki dan je Nova godina. Igračke im se dopremaju “lopatama”, kao i slatkiši i grickalice koje imaju na raspolaganju svakodnevno. Ne treba zbog toga žaliti, za to smo se borili. Međutim, rezultati toga vidljivi su kod klinaca koji su ravnodušni na stvari koje su nekada raspamećivale od sreće njihove babe i dede .

Nije Deda Mraz kriv što se Koka Kola danas pije umesto vode, što se mališani umiruju slatkišima, ili što ih rodbina zatrpava igračkama. Ono što on ima da ponudi, deca imaju u izobilju.

U jednom subotičkom preduzeću, 70ih godina

Lansky



KOMENTARI

  1. Trovach kaže:

    Za nas su dodele tih paketica bile kao praznik. U nase vreme u njihov sastav jos nisu ulazile igracke, ali je gomila slatkisa govorila da je praznik. Inace, slatkisa smo obicno stalno imali, ali su ih roditelji dozirali. Ipak, to doziranje je bilo malo ublazeno kada smo imali te paketice.

OSTAVITE KOMENTAR