Sada kada je u Srbiji i zvanično obelodanjeno da stanovništvu preti dodatna opasnost od domaćih komaraca, jer se iz dana u dan povećava broj obolelih od virusa zapadnog Nila, jasno je da se već s prvim toplim danima naredne godine mora početi sa njihovim uništavanjem.
Broj komaraca je već počeo da se smanjuje, a tokom nekoliko narednih sedmica svi preživeli “pašće” u zimski san, što znači da će pre kraja narednog meseca prestati da se javljaju novozaražni. Stručnjaci upozoravaju da narednih nekoliko meseci treba blagovremeno pripremiti sredstva za zaprašivanje komaraca, jer će zapadnonilska groznica imati sezonski karakter i čekaju nas samo više ili manje grozničava leta.
U većini evropskih zemalja zabranjeno je suzbijanje komaraca iz vazduha iznad naseljenih područja, jer iako u maloj količini, insekticid koji se koristi za zaprašivanje može biti opasan po zdravlje ljudi i životnu sredinu. Ipak, kod nas se i dalje koristi prskanje komaraca iz vazduha uz obrazloženje nadležnih da se to čini sa relativno malim dozama, ali i priznanjem da one iako male, štete ljudima i životinjama.
Prskanje iz aviona podrazumeva tretiranje velikih površina i iznad naseljenih područja, pa stoga i drugi organizmi, ukljčujući i osetljive populacje ljudi poput trudnica i dece, mogu biti uroženi ovim hemijskim sredstvima, iako su u maloj dozi.
Savremena praksa u suzbijanju komaraca u većini evropskih zemalja podrazumeva pravovremene akcije suzbijanja larvi komaraca koja značajno redukuje mogućnost izleganja odraslih komaraca i na taj način kontroliše njihovu brojnost. Kada i pored tretmana larvi ipak dođe do prekomernog razvoja odraslih jedinki, kao dopunska mera u evopskim državama koriste se tretmani sa zemlje koji su dobra i adekvatna zamena za suzbijanje iz vazduha.
No, čak i da nije došlo do oboljenja stanovništva od virusa zapadnog Nila nadležni u Srbiji su bili svesni da treba promeniti način suzbijanja komaraca i Agencija za hemikalije Srbije je pre nekoliko godina pokrenula akciju izrade Studije o praksi u suzbijanju komaraca u Srbiji i mogućnostima za uvođenje bezbednijih alternativa na čijoj izradi su angažovana dva nacionalna eksperta sa velikim znanjem i iskustvom u ovoj oblasti.
Dnevnik
KOMENTARI
OSTAVITE KOMENTAR
Morate biti prijavljeni da biste komentarisali.
Ja nisam stručnjak za insekte niti za njihovo utamanjivanje. Ipak, slušao sam zanimljivu priču nekoga ko jeste. Šta više, insekti su mu „profesija“.
Elem, ovaj „nilski komarac“ svakako nije doleteo ovamo. Eventualno ga je doneo jedan od saharskih vetrova, kojih je svakako bilo ovog leta, ili je donet „sa nečim“ ili u „nečemu“, što i nije nerealna opcija. Cela priča je malo prenaduvana (medijski), što potvrdjuju i izveštaji i obraćanja zdravstvenih nadležnika. Da, bilo je preminulih. Ako se dobro sećam, u pitanju su starije i bolesne osobe, sa znatno oslabljenim imunitetom pa je moguća infekcija i kada muva kihne. I još nešto u vezi sa ovim, kako to da su ti „nilski komarci“ preleteli Grčku, Bugarsku, Tursku… i gle ! Svratili samo kod nas. Je li to zato što smo bili „nesvrstani“ (ili smo to još uvek) pa se žgadije uželele malo „bratske krvi“? 🙂
Dalje, prema rečima mog prijatelja, eliminacija komaraca uopšte nije nekakav problem. Stvar je u „tajmingu“, kako je to i delimično naznačeno u članku. Naime, s proleća već početkom maja, kada temperature vazduha, zemljišta i vode počinje značajno da raste, vrše se tretiranja LARVI na svim mestima koja su potencionalna „porodilišta“ za komarce. Isti postupak se ponavlja još najmanje dva puta u razmacima od 21 dan. I… komarci su desetkovani. Potpuna eliminacija je neizvodljiva čak ni u crtanim filmovima. Upravo to se radi u nekim zemljama uz još jednu bitnu stvar: čišćenje, isušivanje, kultivizacija svih mesta koje predstavljaju leglo komaraca. I… kraj priče.
Kod nas… Prvo (a često i poslednje) tretiranje se obavlja negde u julu. Obično pred Filmski festival na Paliću. Uglavnom je to nalet Antonova novosadske „Ciklonizacije“, sa sve onom smrdljivom hemikalijom od koje crkava sve osim komaraca. I problem je „rešen“.
Uz sve to, područje oko Subotice i Palića je raj za komarce. Da li da nabrajam…? Pomenuću neka mesta. Područje oko prečistača i stare ciglane. Svi sektori palićkog jezera, koje je zbog vodostaja ove sezone bio „palićka bara“. Ludaška „bara“ isto tako i još mnogo manjih mesta. Sretna je okolnost što ove sezone, zbog suše, nije bilo više mesta za legla, ali ona svakako nisu nepoznata. Pa šta onda tu ne štima? PARE! Za tretiranje larvi (višestruko i uzastopno, kako sam opisao) trebaju pare. Hemikalije (naročito one biološki bezopasnih za čoveka) koštaju, sredstva za zaprašivanje takodje. I na kraju, neko treba i da uradi posao. A ako pogledamo listu „prioriteta“ u glavama onih koji trebaju o tome da brinu, videćemo da su komarci, deponije, zapuštene i zatravljene (ambrozijom) površine, „zadnja rupa na svirali“.
I kao što to biva i sa milion sličnih „sitnica“, koje more naše sugradjane, nedostaje rešenje. Gradjanska inicijativa. Nešto ne valja? Menjajmo. Nešto se ne radi kako treba? Skrećimo pažnju na to. Dosadjujmo redom svima, od MZ do jednog od „braće Dalton“. Upornost, istrajnost i … popustiće, kad tad. Sigurno.
Verovaću da postoji realna opasnost od tih malih krvopija sve do onog momenta dok nam neki novi Tomica Milosavljević ne nabavi „spasonosnu vakcinu“.
Ja se secam kao klinac da je oko dudove sume i kroz nju prolazio neki pickup sa agregatom koji je dimio i zaprasivao komarce. To je bilo krajem 80-tih.
Nedostaju pare jedna mala sitnica. Republika neda opozicionim gradovima, pokrajina nema a lokalna bi trebala da smanji glomazni aparat tako da počne otpuštati radnike. Radnici će onda u štrajk i građani su bili ili će bit nezadovoljni. ako neko zna recept ili neka kaže ili neka se bori za vlast ali sama kritika siguran sam da ne pomaže.
neka ih prskaju na zimu pa mozda pocrkaju