U potrazi za starim fotografijama na kojima je Subotica i njeni građani, uočićete nekoliko nepisanih pravila koja su se nametnula najviše zbog toga što ni aparat ni fotografija nisu bili jeftini, niti su ljudi smatrali da svaki bogovetni događaj moraju da ovekoveče kao što je to danas. Koliko je danas teško naći zanimljivu staru fotografiju, jer ih je malo, toliko će nekome u budućnosti biti komplikovano da pronađe ono što ga zanima u mnoštvu slika koje nastaju u današnje vreme.
Jedno od nepisanih pravila je da je motiv na slici najčešće reprezentativan. Ako je to čovek, on je na njoj u najboljem izdanju a ako je to neki gradski pejzaž, tada su to najlepše ulice, Gradska kuća ili park. Kada su u pitanju dokumentarne fotografije, fotoreporter ili foto hobista, beležio je događaje i manifestacije, zatim nove građevine i njihovu izgradnju ali gotovo nikada stanje koje je bilo na tom mestu pre toga. Jer neke stare ulice i neugledni ćoškovi, ili možda sporedni detalji u tom trenutku nisu ni blizu zanimljivi koliko bi bili danas.

Mačevalački klub u Subotici 1913. godine sa učiteljem mačevanja Venecija Ernestom , rodom iz Italije, na levu stranu sedi Jakobčić Eugen
Kao stari nameštaj, porcelan, oružje, slike, knjige ili drugi predmeti iz prošlosti , tako se i stara fotografija i razglednice smatraju antikvitetima. Za razliku od drugih predmeta, fotografije je najlakše čuvati jer zauzimaju najmanje prostora. Druga je stvar učiniti je vidljivom i drugima. Podeliti kolekcionarsku strast sa svima koje to zanima ili sve to čuvati samo za svoje oči ?
Evo nekoliko njih za koje se traži visoka cena. Više od toga što su retke, dragocene su jer otkrivaju veoma zanimljive detalje, pa iako su pravljene kao razglednice, imaju značaj dokumenta.
Izlog prodavnice Ilije Šibalića u prizemlju Nićin palate
Trgovac, pekar, zakupac Velike terase i Male gostione na Paliću – Ilija Šibalić (podseti se na temi: Ilija- Ileš), imao je i prodavnicu u tada novoj zgradi na glavnom subotičkom trgu. Ova raritetna fotografija nam je omogućila da zavirimo u izlog.

Tu je slika kralja Aleksandra, verovatno nakon njegove smrti 1934. godine, zatim keksi „Karolina“ a posvuda su peciva i figure od testa, od čega je izgleda i orao sa krunom, što uz lojalnost monarhiji, treba da dokaže i vrhunsku zanatsku veštinu.



Ispod podvožnjaka
Vanredno zanimljiva razglednica iz međuratnog perioda. Za razliku od drugih koje obavezno za motiv imaju prepoznatljive gradske prizore, koje naš grad treba da prikažu u najboljem svetlu, tvorac ove razglednice je imao nešto drugo na umu. Subotica je dugo bila grad čija su predgrađa bila seoskog tipa, uz sve pripadajuće elemente panonske pastorale. Podvožnjak je bio jedna od kapija centra grada pa tako i tačka dodira urbanog i ruralnog.


Slika nam otkriva i izgled ugla zgrade starog suda i zatvora. On je na fotografiji identičan ćoškovima koji gledaju na hotel Patriu, međutim, razlikuje se od današnjeg stanja. Zgradu je 1944. pogodila avionska bomba pa je nakon obnove ona na tom delu ne samo promenila izgled, već je i skraćena te je tako dobijena zelena površina ispred.


Dućan u Frankopanskoj
Godina je 1936. a dućan u Frankopanskoj 4 je pripadao Eteli Berenji.

Kolekcionarima starih reklamnih emajliranih tabli, slika sigurno tera vodu na usta. Tu su Albus, Franck kafa, Kolinska cikorija, Šonda keks, Persil…




KOMENTARI
OSTAVITE KOMENTAR
Morate biti prijavljeni da biste komentarisali.






Pošto su parni brojevi kuća u Subotici uvek sa desne strane ulice, a brojevi se računaju uvek od centra grada, dućan u Frankopanskoj broj 4 mi se ne uklapa u tu ulicu. Naime, broj 2 je bivša Kakaš škola, a broj 4 bi bila bivša Skalina kuća, u kojoj je zaista nekada bio dućan, a kasnije nakon rata stolarska radionica. Kuća je srušena i tu je sada ulica koja povezuje Karađorđev put sa Crnojevićevom ulicom.
Kada pažljivo pogledamo sliku, vidimo sa desne strane dućana ulicu,koja u to vreme nije mogla postojati. Sa desne strane Frankopanske ulice,na potezu do Dudove šume postoje svega dve ulice, jedna kod bivšeg Čičila mlina, a druga kod bivšeg dućana Sulovskog,Od te ulice je ostala samo desna strana.
Prema tome, dobro bi bilo proveriti gde se taj dućan stvarno nalazio.
Da, proverio sam adresu, prodavnica je u pravo na adresi Frankopanska 4 (u registru gradskih trgovina je tako upisano). Današnja Frankopanska nema adresu br 4, međutim, moguće da ova kuća i nije bila na mestu gde bi danas bio broj 4. Naime, današnja pijaca se pre rata zvala trg Zrinskog i Frankopana, pa je moguće da je dućan na toj strani trga koja je srušena i gde su višespratnice.
Još jedna stvar može biti. Moguće je i to da ulaz u dućan nije u Frankopanskoj a da je je ulica koju vidimo u pozadini – Frankopanska.
vrlo lepe slike, a tekst koji prati naslov je jos bolji. STARE SLIKE SUBOTICE –

ANTIKVITETI ipak kod ulazne slike stavite i dalje A R H I V D I E T R I C H
slika je fotografisana gde danas staje DUGA TAXI. naravno jos nema spomenika
SARICU – PROSLEDIO sam i dao LANSKOM i karikaturu koja je bila objavljena
u Subotickim novinama sa iste lokacije tada je karikature radio Dejanovic Aleksan
dar – akademski umetnik zaposlen u Pozoristu.
Verujem da je ovo slucajno promaklo
za daljnju saradnju ipak VAS MOLIM – da objavljujete sa ARHIV DIETRICH, za
slike koje ste od mene dobili. mnogo paznje i zahvalan DGY
Ovce prolaze podvožnjakom , nestvarno iz današnje perspektive.
@Mister No
Ne znam da li se neko seca, ali negde aprila 2001. su prosle ovce podvoznjakom i razbezale se cobaninu tamo u visini gde ce se praviti Lidl, covek ih je vijao jedno 15 minuta dok ih nije sve ponovo skupio u grupu. :-)))))))))))))
Pošto sam ja staro zakeralo, ponovo tvrdim da ova prodavnica nije u Frankopanskoj, čak bih rekao da nije ni u Subotici. Na slici je očigledno da je ime Etela dopisano mastilom ili nekom bojom – latinicom i sa jedne i druge strane. Trotoar ispred prodavnice je popločan ciglama. Drvo ispred prodavnice i u ulici koja se nazire sa desne strane je verovatno platan. Pošto su gelegunje u Subotici sađene početkom 20.veka, ovo drvo ispred prodavnice bi moralo 1936,godine biti veće,razgranatije.
Dajte stari Subotičani,promozgajte malo, možda će se neko setiti ove prodavnice.
@stormwatch ….negde aprila 2001. su prosle ovce podvoznjakom i razbezale se….
Hteli su glasati.Bile su sa jedne strane žute a sa druge plave boje.Samo ih čoban zavrnuo,nije bila izborna godina. 🙂
zasto kvarimo ugodjaj sa politikom, slike su u redu sa korektnim tekstom. Sa komen-
tarima ponekad i ja se neslazem – ali to je vec demokratija, misljenja su razlicita – DGY
@Lenin
Lenine, a vi ste tim ovcama samo malo ranije pootimali zasluzene porcije pasulja, brasna i ulja. Normalno da su bile revoltirane.
Kad smo vec zasli u politiku nemojmo zaboraviti da je 4.oktobra 2000.godine ispod ovog podvoznjaka proslo u protestnoj setnji 30.000 ovaca, koje su zadnjih 16 godina
osisane do gole koze.
@Aleksa
A od 1990. do 2000. verujem da je 100.000 ovaca bilo u savrsenom blagostanju, bez gradjanskih ratova, nepotrebno stradanja i gubljenja svega stecenog tokom godina rada. Extra rezon imate. Tuzno.
@stormwatch
Vi biste svoj pseudonim trebali pretvoriti u „Na svakom loncu poklopac“. Licite mi na pauka koji vreba u uglu svoje mreze, pa raspalite po svakom komentaru.
Ja sam hteo slikovito da prikazem sudbinu ljudi koji su pomagali u oktobru 2000. u rusenju Milosevica.
Ako treba da komentarisemo dogadjaje od 1941.do 1945. pa od 1945.do l990. pa i od 1990.do 2000.godine ja sam Vam na raspolaganju, ali kako rece DGY ne mesajmo politiku sa starim slikama Subotice.
Na kraju sve se svodi na – ukusi i samari su razliciti.
Možda je, ipak, radnja Berenji bila u Frankopanskoj. U jednom delu ulice, delu kod raskrsnice sa ulicom Braće Majer, kao i ulice Dože Đerđa, su prisutni ostaci puta ili staze od cigala. Samo primećujem…
Ona karikatura koja je objavljena je jedna od mnogobrojnih koje je crtao moj otac, Lajčo Evetović. Vidi se i potpis.
Lajco Evetovic bio je moj komsija Stanovao je u kuci zajedno sa Cvijanov Lazarom i Milicom jao i sa njegovim roditeljima Ja sam stanovao u zgradi Subotickih novina, Pored lepo negovanih brkova imao je jednu kcerku . Pored njih je bila drvara dok nisu izgradili nove zgrade do madjarske kuce. Majka Lajcina se posle preselila u nlizinu pijace u ulici Pertizanskih baza.
ko je bio Henrik Slager iz Subotice !!!???