Koncerti
Na malom stadionu svirali su Đavoli. Leto ’88. je tek počelo, subotička omladina se raspevala na betonskim tribinama pa je prostor između ograde i bine na sred terena, onako prazan bio prosto izmišljen za ples ali … tu je ograda, a po terenu šeta i jedan redar. Sve je bilo po volji ovog starog čuvara reda u sivom odelu dok bend nije izašao na bis. Pojedinci iz publike su počeli da preskaču tu ogradu, a za njima desetine njih. Bilo je komično videti tog čovu kako gubi kontrolu nad situacijom. Levo i desno od njega protrčava publika, a on može da uhvati samo jednog. Uspeo je da uhvati čupavog Gezu i da mu održi nekakvo predavanje dok je igranka ispred bine uveliko trajala. Sve je naravno prošlo u najboljem redu, koncerti su mesto pozitivne energije.
Hala sportova, počekom 70ih, koncert britanskih Barclay James Harvest
I bez ove komedije bi došao kraj eri ovih „večitih“ redara, zaduženih za razne skupove. Kažu da su to bili penzionisani milicioneri i vojna lica. Sve stariji, kao i njihova siva odela, bili su relikt prošlosti u vremenu koje je donosilo nove bezbedonosne izazove. Svet više nije bio onaj stari.
„Deca cveća“- koncert grupe S vremena na vreme u Domu omladne i razgovor sa Otmarom Hegedišom
Diskaći
Danas su klubovi nezamislivi bez obezbeđenja. Mladi mužjaci po prirodi nerviraju jedni druge, posebno u prisustvu lepšeg pola, stoga ta mesta poseduju izvesnu tenziju, a onome ko vodi biznis nikako nije u interesu da tu dođe do nereda. Danas postoje profesionalci, agencije, međutim, na počecima organizovanja ovakvih zabava u Subotici sve je još bilo u sferi amaterizma. U diskaću Centar III doba nevinosti je završeno kada su počeli da dolaze „žišovci“ (Železničko-industrijska škola). U to vreme u mesnoj zajednici su trenirali karatisti koji su tu dobili prostor. Neko je došao na ideju da njima ponudi dužnost redara i tako je rešeno pitanje bezbednosti, a što je još važnije, nastala je ekipa „izbacivača“ koja će još dugo godina delovati po raznim diskotekama u gradu.
„Izbacivači“ u Centru III
Stadion
Sportske priredbe su uvek bile mesto gde su živci napeti a mozak „na rezervi“. Kako onda objasniti da je red i zakon na stadionu održavala nekolicina milicionera i možda neki od onih penzionera sa početka priče. Na tribinama je bilo hiljade ljudi, raznih alkoholnih pića, mogao se uneti top…
Do danas je fudbalska organizacija nametnula neke obavezne mere pa je nezamislivo da publika oduševljeno uleti na teren kako bi proslavila uspeh. Uspomene na dane koji se neće ponoviti, čuvaju stare slike sa Spartaka.
„Dan kada su svi poludeli“ – na Gradskom stadionu 1972.
Na Spartaku 1979. godine
Senad Karač i fudbaleri Spartaka na rukama navijača – 1986. godina