Grupa građana u Subotici predala je krajem prošle godine peticiju lokalnoj samoupravi sa zahtevom da se iz porodične kuće koja se nalazi u njihovom komšiluku izmeste psi koji prave nesnosnu buku. U kući se nalazi oko 30 pasa koje je sa ulice udomio Tomislav Cekić. Vlasnik Udruženja „Heroji SU ulica” kaže da radi na izmeštanju određenog broja pasa na jedan salaš nadomak Subotice, ali da mu je za taj posao potrebno vreme i novac.
U porodičnoj kući, u ulici Petra Petrekanovića u Subotici, vlasnik Udruženja „Heroji SU ulica” udomljava napuštene, često i bolesne pse sa subotičkih ulica. Jedan deo pasa je u kući, i oni se uglavnom ne čuju, ali su ostali psi raspoređeni u boksovima i, kako smo se i sami uverili, prave zaista veliku buku. Buka međutim nije jedini problem građana koji žive u komšijskim kućama.
„Ono što je meni lično najstrašnije, to je zapravo smrad, koji se širi celim naseljem. U početku je to bilo manje, to smo osetili mi i ove kuće nazad, s obzirom na to da su ti boksovi za pse smešteni uz naše zajedničke ograde, međutim kako vreme odmiče verovatno se to zemljište natopilo fekalijama, ili već ne znam čime, i to se sada već širi svuda okolo”, objašnjava za RTV Helena Vasić.
Nadležne službe su naložile vlasniku Udruženja da smanji broj pasa, ali kako Tomislav Cekić objašnjava udomljavanje ide veoma teško, a za neki drugi poduhvat potrebna su ozbiljna finansijska sredstva.
„Ovi psi koji su najkritičniji sa lajanjem ostadoše. Čipovani su na udruženje uredno, vakcinisani su. Svakako to ne bi uradio, nemam srca, ali čak i da ih vratim na ulicu šta sam onda uradio, vrtimo se u krug a to nije rešenje”, kaže Tomislav Cekić, vlasnik Udruženja „Heroji SU ulica”.
Komšije su Gradu krajem prošle godine predale peticiju sa zahtevom da se psi izmeste, a u međuvremenu je na društvenim mrežama pokrenuta peticija da se udruženju, koje, kako potpisnici tvrde na human način postupa sa napuštenim kućnim ljubimcima, produži rok za izmeštanje pasa. Vlasnik udruženja je i sam svestan buke koju psi prave, i kaže da radi na rešavanju problema.
„Problem sa bukom koji je istaknut kao najveći problem suštinski je istina. Postoji par pasa koji su po prirodi takvi, kao recimo pulini koji su spašeni, a oni se i trenutno čuju i zapravo se jedino oni i čuju trenutno, oni će biti prvi koji će biti izmešteni na deo salaša koji sam uzeo u zakup”, dodaje Cekić.
Cekić se u više navrata obraćao nadležnih organima za pomoć, ali bez konkretnih rezultata. Nadležnima su se obraćale i komšije, takođe bez konkretnog efekta.
„Tako da mislim da su sve inspekcije ovoga puta zakazale, jer ne treba tu gledati kakvi su uslovi, treba pogledati da li je ovo uopšte legalno, da li je dozvoljeno ovo raditi. Nadam se da će posle jedne ovakve naše akcije, kada vide da mi ne želimo zlo životinjama, pa svi ljudi ovde imaju po jednog ili dva psa, nismo mi protivnici pasa, mi jednostavno smatramo da ovo nije u redu ni prema nama, ali naravno ni prema psima”, ističe za RTV Ljubica Vujković Lamić.
Problem bi trebalo da reše nadležni organi, tu nema dileme, jer kako smo se i sami uverili razgovor između vlasnika Udruženja i komšija više nije opcija. Pale su u proteklom period mnoge teške reči, pa čak i pretnje, preko kojih ni jedna ni druga strana ne mogu preći.
Izvor: RTV (Kristijan Takač)
KOMENTARI
OSTAVITE KOMENTAR
Morate biti prijavljeni da biste komentarisali.
Hordašenje (hoarding) je problem mentalnog zdravlja, kod nas se malo govori o tome.On ne „čuva“ pse nego ih samo skuplja u kuću i dvorište.To je mučenje životinja. Bilo je već o ovom slučaju u medijima, taj čovek (ko fol udruženje) izjavi za medije da već iznajmljuje salaš samo nema sredstva da ga sredi, a posle po društvenim mrežama piše kako niko neće da mu iznajmi salaš i da on ustvari nema gde. Plus još pljuje po azilima koji dobijaju sredstva od grada jer on ne dobija. Pa vi čoveče nemate azil, vi držite u par soba i manjem dvorištu 30 pasa plus ko zna koliko mačaka. Skroz neuslovno! Nije ni čudo da smrdi. U tom kraju ljudi drže životinje pa se na njih niko nije žalio da smrdi.
Bilo je u Subotici više ovakvih slučajeva. Neki su se završili čak tragično a neki uz velike probleme. Reč je o opsesivno-kompulsivnom poremećaju kada čovek sakuplja oko sebe životinje i drži ih u lošim uslovima a druge ubeđuje kako im ustvari pomaže.
Kaže se u vesti da ih je pustio u kuću što je jedan od simptoma, kada se ne vidi više granica između nastambe za životinje i za čoveka.
Veoma mi je žao ljudi koji žive u okolini. Mogu da zamislim koji je to pakao. Nažalost nismo zaštićeni od mnogih stvari pa tako ni od ovih pojava. Ko se predstavlja kao prijatelj životinja taj ih ne drži u boksu. Poštenije je reći da je to pasji život, potreban mi je da mi čuva kuću ili da se deca igraju, ili za lov ili slično. Ja sam gospodar a on je pas i zato ga držim zatvorenog ili vezanog. Zbog sebe, ne zbog njega.
Ako neko zeli da drzi jednu, 30, ili 300 zivotinja mora da im obezbedi adekvatne uslove i da to resi na nacin tako da one ne smetaju drugima. Recimo, fekalije bi trebao redovno skupljati u plasticnu ambalazu i odnositi je na pogodno mesto. Buku je vec teze resiti i moze samo da se smanji nekim paravanima, ili sadnjom drveca, ali je pitanje da li se stvarno pomaze zivotinjama na ovaj nacin. Ovaj covek prvo sebi mora da postavi to pitanje, jer ako stvarno toliko voli zivotinje, mora misliti na njihovu dobrobit, a ne da se dobre namere na kraju pretvore u mucenje.
Svi ste naravnou pravu i uvek imate sta reci. Kako vi, koji uvek imate resenje ili primedbu, nikada,np. Ne pokrenete neku peticiju za gosp. Iz gradske kuce, o trajnom resenju izbacivanja pasa i rigoroznim kaznama za izbacivace.
Mi smo udomili psa, moja supruga non stop uplacuje neke pare za azil ali cak I ona priznaje da ovo vise nema smisla. Pasa lutalica, po azilima ima u nenormalnom broju I eksponencijalno se povecava I cini se da u ovom momentu nema drugog resenja od sinteraja.Drugo resenje je obavezna besplatna sterilization svih pasa. Psi bez cipa momentalno uspavljivanje. Ko hoce da se bavi odgajivanjem ,placa porez, od koga se delimicno finansira sterilisanje. U nekim zemalja , macke se smatraju stetocinama I takodje se radi na smanjenju njihovog broja.
@rax…Ako je pas cipovan lako je utvrditi vlasnika (naseg smo cipovali jer je to obavezno, a i u slucaju da pobegne da se moze utvrditi ciji je), dok je u suprotnom to skoro nemoguce. Pisane su brojne peticije za mnogo toga, ali vlast to ne interesuje (ne interesuje ih nista sto njima ne donosi korist), tako da ostaje samo rad na podizanju svesti kod ljudi sto je dug i neizvesan posao. Ako su mnogi u stanju da bace smece na ulicu, ili negde pored puta, u sumu itd. lako je moguce da ce isto tako postupati sa zivotinjama. One nisu krive zbog toga, ali one ispastaju. Zato treba popularisati udomljavanje napustenih zivotinja (mi smo udomili naseg Lenija i ne bismo ga dali za sav novac na svetu), a onim neudomljenim obezbediti azile sa kol’ko-tol’ko normalnim uslovima. Eto, od mene toliko. Ako neko ima bolje resenje neka ga ponudi jer je to u interesu i nas i zivotinja.
Ja se nadam skorijem kraju ovog stanja. Buducnost neka nam donese nesto humanije, pravednije. U takvom drustvu ce valjda biti sluha za problem ovih jadnih, napacenih zivotinja. Za sada nam ostaje da preklinjemo ( po radikalskom maniru) te koji ih izbace. Ja nisam usvojila ni jednog,ali se brinem o 6-7 izbacenih. Jako sam umorna i finansijski istrosena.
@rax…Problem je i to sto su danas jako poremecene drustvene vrednosti, pa se sve vise propagira bahatost, nekultura, povrsnost, materijalizam i nasilje (pogotovo na TV Pink sa svojim rijalitijima), umesto naucno-popularnog programa i emisija o kulturi. Setite se samo kratkih priloga „Nije tesko biti fin“ pocetkom 2000.-ih i uporedite to sa danasnjim „Farmama“, „Elitama“ i drugim smecem. Aktuelnoj vlasti odgovara trenutno stanje, a komunalni problemi njih svakako ne doticu. To sto nama smetaju psi lutalice, smece na ulicama, zapustena i nebezbedna infrastruktura je nas problem.