Gde je centar Subotice? To je svakako Gradska kuća, po svom značaju i položaju. Geografski, to je kamen na Trgu Republike. A ono što je “nulta tačka”, prva kuća, mesto odakle je počelo naselje, to je sigurno stara srednjovekovna utvrda, danas Franjevački samostan i njegova okolina,danas Trg Cara Jovana Nenada, čiji je to bio “dvor”.
Više o Caru Jovanu Nenadu i njegovom spomeniku, vidi na:JOVAN NENAD SUBOTIČKI
Sveti Florijan, zaštitnik vatrogasaca, od 1926.
KOMENTARI
OSTAVITE KOMENTAR
Morate biti prijavljeni da biste komentarisali.
.
Nivelacija terena
Krajem osamdesetih, stare kuće na zapadnom obodu placa, zamenjene su novim zgradama a posle dugo godina uređen je pasaž sa fontanicom unutar tog novo/starog bloka.
stari parking
Posle bombardovanja 1944. taj trg nikako ne uspeva da definiše svoj konačni izgled.
Početkom šezdesetih, zamišljen kao deo širokog bulevara koji bi se pružao od nove Željezničke stanice do Somborske kapije.
Sagrađen je Radnički dom a na nastavak realizacije, čekalo se 20 godina.


Raščišćen prostor za RK Centar
Podizanjem Robne kuće CENTAR i stambenih zgrada sa te strane, nazire se širina budućeg bulevara ali tu je i kraj njegove izgradnje. Menja se vizija budućeg izgleda centra grada. Probijanjem bulevara nestao bi Mali Korzo i Engelsova a jasno je da od nove željezničke stanice neće biti ništa.
Iza Radničkog
Istočna strana
Posle decenija čekanja, ostale su blatnjave i mračne sporedne ulice u samom jezgru varoši. Da nevolja bude veća, nesuđeni bioskop pored Radničkog univerziteta, doživeo je teško oštećenje usled požara.Kako su radovi na njemu bili u zastoju, usled nedostatka sredstava, betonski kostur je poslužio kao streha za nekakav izolacioni materijal a ovaj opet kao idealno prenoćište za skitnice. Verovatno su oni nehotice izazvali požar posle kojeg je betonska konstrukcija ostala neupotrebljiva.
Znao sam za ovaj plan i ranije i zbog toga su mi danjašnji tvorci urbanističkih planova često na meti.
Ajde što je Kosta Petrović pre rata planirao veliki broj sportskih objekata i parkova u grad, a neke je i realizovao, nego što su urbanisti nakon Drugog svetskog rata planirari još širi i prostraniji grad. Taj period posle Drugog svetskog rata je uglavnom na lošem glasu, a ljudi zaboravljaju da su danas jedina dva urbanizovana naselja koja Suboticu čine gradon a ne selom (Prozivka i Radijalac), nastala baš u tom periodu.
Elem, da se vratim na sliku, da je malo protumačim i dam lično mišljenje.
Bulevar je po planu trebao da ide trasom Matka Vukovića, prođe pored Franjevačkog samostana i Otvorenog Univerzizeta, te da se ulicom Vase Stajića i ulicom Bose Milićević spusti do Železničke stanice. Usko grlo takvog plana su objekti kod Neptuna i objekti uz ulicu Vese Stajić. Na planu se može videti samo deo današnjeg kvart na malom Korzou i to oko Ostojić palate, sve ostalo je bilo predviđeno za rušenje.
Kako je Radijalac bio zavšen, postojala je namera da se on produži do Gradske kuće, u čemu su mu smetali objektu u Dimitrija Tucovića, pa je po planu bilo planirano rušenje čitavog niza starih palata sa desne strane te ulice. I na kraju se planira veliki i širko park (aleja) iza OU i Franjevačkog samostana sličan samom Radijalcu.
Da je plan ostvaren taj deo centra grada bi potpuno promenio izgled i na žalost mnogi bitni objekti , (pre svega u Dimitrija Tucovića) bi bili porušeni, što je bio scenario u Novom Sadu. Na svu sreću samo gradsko jezgro i veliki broj tih objekata su sačuvani. I nemar prem tim objektima je loša strana čitavog plana.
Dobra strana plana je veoma velika urbanizacija centra grada, gde se niz ulica (Vase Stajića, Vuka Karadžića, Partizanska, Pančevačka, Subote Vrlića) ruše i nestaju, i od tih malih i neuglednih uličica se dobijaju široke ulice sa mnogo zelenila, trgova, a objekti poput Franjevačkog samostana, OU, crkve Vaznesenja Gospodnjeg dobijaju mnogo veći prostor i njihova gracioznost mnogo više dolazi do izržaja. Takođe, dobrim delom se rešava saobraćaj jer se dobija bulevar koji Somborski put povezuje sa Železničkom stanicom, a pošto se ne planira veliki broj obejkata, ni stajaći saobraćaj nebi predstavljao problem, jer bi se otvoriolo mnogo mesta za izgradnju podzemnih garaža i običnih parkig mesta.
Plan centra grada, koji samo što nije prošao skupštinsku proceduru možete da pročitate ovde, pa sami uporedite ova dva plana.
Po meni, rešenje je negde između. Potreno je sačuvati sve ono što Suboticu čini Suboticom, ali nema potrebe da se u samom centru grada umesto kućica u uskim ulicama planiraju višesprtnice koje kod OU idu i do 6 spratova. Velika koncetracija ljudi na malom mestu će stvoriti velike probleme sa stajaćim saobraćajem a koji ni danas nije rešen. O šoping molu kod Sokolskog doma neću ni da polemišem.
Jeste, planirana gustina naseljenosti je previsoka. Centar treba raskrčiti za turističke i poslovne sadržaje. Stanovanje na jednom mestu znači parkiranje i poslovi oko kola (pranje, sitne popravke), sušenje veša, trešenje tepiha, prostor za bezbedno igranje dece, bavljenje hobijem i još bezbroj stvari koje čine ŽIVOT na jednom mestu. Subotica je jedinstven grad u Srbiji i sa Palićem ima vanredni turistički potencijal. Ono što je Dubrovnik za Hrvatsku, može biti Subotica za Srbiju. Kvartovi zreli za rušenje bi mogli da budu zelene aleje, skriveni trgići i pjacete gde bi bili lepi restorani i bašte ali i poslovne zgrade koje čine "city".
Ovaj deo starog plana mi se donekle dopada.
Od Pravoslavne crkve pa do iza Borovo ulice, mogla bi da ide široka aleja oivičena desnom stanom Zmaj Jovine i zadnjim stranama Otvorenog univerziteta i Franjevačke crkve. Otkup starih kuća bi bio par miliona evra koji se ne bi odmah vratili ali bi grad dobio lep park a okolina jedne i druge crkve prijatan prostor u okruženju. Tada bi i stambene zgrade koje bi okruživale park sa severne i zapadne strane, dobile na komforu i lepoti.
Više mi se sviđa stari plan nego novi. Produžena aleja Maršala Tita, i nova aleja iza Otvorenog Univerziteta su dobra rešenja. Bravo za vest.
Knjige starostavne (Subotica 1391-1941 autor Blaško H. Vojnić) kažu da je crkva na slici(sa jednim tornjem) sagrađena 1732-1736. od materijala skinutog sa stare tvrđave i zidina koji su je opasavali. Svoj današnji izgled je dobila 1910. kada je dobila drugi toranj i znatno je proširena.

Sad je momenat da se kaže nešto o staroj subotičkoj kuli, tvrđavi.
Ne zna se tačno kad je nastala, neki tvrde za vreme Rimljana jer je tu nađeno dosta rimskog novca, nakita i predmeta a kad je građena crkva, u zidu je nađen nadgrobni spomenik koji je podigla Rimljanka Aurelia Primitiva.
Tvrđavu je dograđivao kralj Bela IV 1242. a nakon Mohačke bitke 1526. to je bila prestonica Cara Jovana Nenada. Posle turskog doba 1695.tu je sagrađena mala kapela na čijem mestu je danas crkva a na temeljima tvrđave i od tog materijala je današnji Franjevački samostan.