Bila je rana jesen 1989. godine i Buvljak prepun robe i kupaca iz Sovjetskog Saveza. Jednoj tezgi na kojoj se prodavala tehnička roba, prišli su otac i njegov mali sinčić, tek pristigli iz ove prijateljske socijalističke zemlje. Čovek se zanimao za cenu audio kaseta pa mu je Subotičanin za tezgom izneo jedan predlog. Naime, mališa koji je bio uz oca, na ramenima je nosio sovjetske vojničke zvezdice i oznaku na kapi. Predlog je bio da se napravi trampa: kasete za zvezdice.
Otac i dete su se diskretno povukli u stranu. Videlo se da tata objašnjava sinu kako kod kuće mogu da nabave nove „zvezdočke“, ali dečkić je nemo spustio glavu i zavrteo je. Baćuška nije insistirao i oni su nastavili dalje, ali je mladi prodavac, Subotičanin, osetio izvesnu grižu savesti, zbog toga što mu je palo na pamet, da takoreći „degradira“ klinca u javnosti, i traži od njega nešto na šta je dečak očigledno bio ponosan. Već sutradan je naš momak na Buvljak poneo svoje zvezdice iz JNA, ne bi li ih poklonio maljčiku, ali se on i njegov tata više nisu pojavili.
Ovo je samo jedna mala epizoda kao podsećanje na bezbroj susreta koje su Subotičani te godine imali sa građanima velikog Sovjetskog Saveza. Bilo ih je iz Rusije, Ukrajine, Litvanije, Gruzije, Jermenije… Pristigli vozom ili svojim „Ladama“, „Moskvičima“ i „ZiL-ovima“.
Kako je do toga došlo? Krajem osamdesetih, kada se sovjetska ekonomija našla u ozbiljnoj krizi, i inače neefikasni sistem snabdevanja ostavio je njihove prodavnice gotovo potpuno praznim. Bilo je naših građana koji su putovali na tu stranu i bili svedoci apsurdnih prizora gde ljudi stoje u redovima ispred praznih radnji, u nadi da će u njih stići bilo šta. Novac nije mogao da se upotrebi za kupovinu artikala.
Za to vreme, kod nas je liberalizovano tržište posle više godina državne politike zvane „stabilizacija“, a ono što je nedostajalo nadomeštali su sami građani švercujući robu iz Trsta, Beča, Minhena…
Tu nas priča dovodi na Buvljak. I do tada je to bilo mesto susreta Istoka i „Zapada“. Koliko god pretenciozno zvučalo, Jugoslavija je bila zapadni izlog za socijalističku Srednju Evropu, a Subotica najbliže mesto gde su naši istočni prijatelji mogli da se snabdeju modernom garderobom, patikama „Adidas“ i „Puma“, gramofonskim pločama sa stranom muzikom i drugim, kod njih deficitarnim stvarima. Pre Rusa su Poljaci, Rumuni, Mađari, do naših dinara stizali tako što su na Buvljaku najpre prodavali svoju robu, međutim, te 1989. godine građani Sovjetskog Saveza raspolagali su menicama koje su, na ime kliriškog duga, mogle da se u našim bankama zamene za jugoslovensku valutu. Naravno, ponudili su i oni po nešto na tezgama subotičke buvlje pijace, jer drugačije nije moglo – rublja nije vredela ništa.
Da li je neko tada imao viziju, ili je u pitanju sreća, Subotica je baš u proleće te godine izgradila dve moderne pijačne hale sa lokalima, na mestu stare buvlje pijace koja se prostirala najvećim delom na ledini, pod otvorenim nebom. Nije bilo idealnijeg vremena za takvu investiciju. Kada su kupci sa Istoka stigli, najviše ih je zanimala tehnička roba, a potom delovi za automobile i drugo. Kad je reč o kasetofonima i sličnim uređajima, tražile su se najjeftinije marke, koje je naš svet smatrao za bofl, što i jeste bio slučaj. Da li su naši gosti imali toliko niske prohteve ili im je to odgovaralo za dalju preprodaju? Verovatno je tu bilo svega po malo.
Subotičani su narodima sovjetskih republika, osim robe na buvljaku, za novac ponudili garantna pisma i smeštaj („kvartir“, kako su to Rusi zvali). Ni tu gosti nisu bili mnogo zahtevni. Važno im je bilo da negde prenoće, pa makar i u kolima. Treba pomenuti i jedan manji broj onih koje nije zanimao bofl sa buvljaka već su se snabdeli u našim robnim kućama i prodavnicama. To je bio boljestojeći sloj ljudi, najčešće iz gradskih centara. Ono što je bio zajednički običaj svima, to su „darovke“. Pokloni, odnosno darovi domaćinima, iako se to od njih nije očekivalo jer su plaćali smeštaj. Neke subotičke domove još i danas krase samovari iz tog vremena, a kvalitetan alat dobijen tada, bio je neuništiv.
Bili su to dani kada smo zaradili, ali smo se i osećali dobro. Za pola Evrope predstavljali smo jednu sasvim lepu i srećnu zemlju. Ono što tada nismo mogli da vidimo, to su pukotine na Berlinskom zidu i promene koje će se vrlo brzo deseti, a koje će pomesti i nas. Ali ne i Buvljak. On će biti sve veći i važniji.
Na starom Buvljaku – Bolhapiac/Stareška pijaca
Lansky
U to vreme je danasnji “veliki Boss” prodavao videorekordere na Buvljaku i to su mu bile prve pare koje je zaradio. Doduse bili su pokvareni(jedan ispravni je bio u lokalu) pa je cela “prevera” dobro smisljena,naivni kupci iz SSSR bi kupili pokvareni videorekorder,izvrsila bi se proba ali je sve namesteno tako da se uvek pali samo onaj ispravan. Sretni kupci su se vracali daleko na istok u svoje gradove a prevaru bi otkrili prilikom pokusaja da ukljuce novu(do tada za njih nevidjenu) stvarcicu.Verovatno je usledilo totalno razocarenje ali su bili jakoo jakoo daleko da bi mogli da se vrate i zamene robu! (Inace su svi bili sa greskom)
@Thomas
ako mislimo na istog „bossa“ onda je ta priča urbani mit .Boss postoji od 86. godine a vlasnik se pre toga bavio fliperima.
Međutim tačno je da su mnogi poznati biznismeni počeli karijeru tamo na pijaci.Neki su danas vlasnici fabrika ili su veliki trgovci a neki su ostali za tezgom. Neko je zaradio i potrošio a neko uložio u veći business.
Buvljak je bio UNIVERZITET
@Thomas
Nije videorekordere prodavao „veliki Boss“ nego „Gorki list“.
U to vreme smo dobro ziveli. Bili smo mladi, imali dobre plate, bilo je mnogo mesta za izlaske i provod i sve je bilo uredno i uredjeno. Jedino je strepnja postajala sve jaca i ona se, nazalost, ubrzo obistinila.
Registrovana firma „Braća Đorđević“ trgovala je tehnikom, dakle ne samo VCR uređajima. Prevara je uvek bilo ali kako riba smrdi od glave krivac je, i generator sistema, tadašnja „ekselentna“ država ….
Tadasnji buvljak je bio milion puta bolji od sadasnjeg! Hodali smo u blatu al uvek he bilo lepo ici na buvljak makar i samo da se razgleda. Pa je dosla miloseviceva policija i zatvorili celi buvljak i svima su sve zaplenili. Morao si da da predas sve sto si imao kod sebe ili sledi batina. Mi smo preskakali ogradu i tek posle 3 sata smo smeli da se vratimo po bicikle. Ta vremena su jos uvek tu, isti ti koji su tada bili na vlasti su i sada. Tako da UUUUUUUAAAAAAAA sns, nek ste svi prokleti!
@Milos,sta je pisac hteo reci??? Po tvom textu ispada da je ranije bilo bolje zbog “blata”? Ostalo je sve isto..
Zanimljivo da se niko ne seca Poljaka koji su masovno dolazili na buvljak i prodavali licne stvari iz svojih kuca, bilo je svega tamo. Secam se da sam na poklon od jedne poljakinje koja je imala tezgu, dobio autic Polski Fiat to jest peglicu. Gospoda iz SSSRa sa druge strane volila su video rekordere, nije bila bitna marka nego samo da je video rekorder sto veci. Posebno su popularni bili top loader, kupovali su ih na hekto tone. Prije uspona laznih patriJota i kriminalaca tipa milosevic, seselj i ostali propaliteti, buvljak je bio mesto susreta Jugoslovena sa egzoticnim sovjetskim svetom, nakon toga postao je osnovno sredstvo za prezivljavanje lokalnog stanovnistva. Decembar 1993, zaustavi me covek blize osamdeset godina star, pita me da li znam gde je Pionirova radnja. Velim mu da je vec zatvorena jer je Subota popodne. Kaze mi da je putovao od 4 ujutro iz Kraljeva jer je unuku obecao Medeno srce, u Kraljevu i Bg ga nema. Prazne radnje nisu mnogo obecavale ali je u Kraljevo ipak otisao sa Pionirovim proizvodima.
@Milos
A zašto lažeš. I tada su, koliko god to čudno zvučalo, važili nekakvi propisi i znalo se kome je roba oduzimana i ko je morao da beži.U to vreme buvljak je radio non-stop od 0-24. Za vreme rata iz BiH je dolazilo na desetine autobusa dnevno, obično noću. Isto tako i iz N. Pazara.Kafedžije su živele od kafe i čaja a restorančići od klot pasulja i junećeg gulaša.
Nekad je buvljak zaista bio buvljak..
Prodaja svega polovnog ili po necega novog sto se retko gde moglo naci u radnji,a bilo je skupo..ali prvenstveno polovne stvari.da,bili su tu rusi,poljaci,madjari,bosanci,nasi ljudi sa juga,centralne Srbije zbog dalje predprodaje ili samo nabavke za sebe i svoje bliznje..
Osim tehnike,farmerica i stnih potrepstina sile su dobro i jakne,trenerke ,kafa ,prasak,motorno ulje ,wc papir i posebno dobro zenske carape..(licno iskustvo..na stotine h..)ali je buvljak ipak bio najinteresantniji sa svojim starudijama..jer ovo danas je vise u fazonu shopy radnji nego ,,buvljak,,..
@ stormwatch
Ipak je bilo bitno da pise made in Japan! Onda si i ciglu mogao prodati ako je to pisalo!
Naš buvljak je bio najjači u regionu. Neko je samo pokušao da preprodaje neko ostao ili otišao mnogo dalje. Nije svako za trgovca, treba imati dara za prodaju, cenkanje, ubedjivanje. Buvljak više nije isti, ali neka ga. Naša varoš nema tržnih centara pa nam Buvljak dodje kao subotička Promenada ili Ušće.
Dada sale samo ih brani. Nama klincima su oteli pare iz dzepa koje smo jedva skupili da kupimo kasete. U stvari policija je bila humana i u to vreme kao sto ti tvrdis. Pomogali su starijim ljudima da predju cestu, unosili su im drva i ugalj, skidali macke sa krova, zalivali cvece pored puta, peklu kolace u svoje slobodno vreme za sirocad, jel da?
Sad ce plafon da se srusi na tebe….
Mozda si i ti bio jedan od tih sto su otimali od penzionera i dece…
Te godine sam bio u Subotici i posetio roditelje. Otac me je odveo na Buvljak rekavsi – ovako nesto jos nisi video. Bila je stvarno spektakularna mesavina lumpenproletarijata Balkana i njegovog Istocnoevropskog pandana. Moja tadasnja kamera, jedan Nikon F2 Photomic je privlacila paznju narocito Rusa uz njihovo obavezno pitanje – „for sale?“ Kameru sam celo vreme drzao cvrsto u ruci. Sto je sigurno – sigurno je i kamera je taj izlet na Buvljak uspesno prezivela. Od sve te silne ponude i svakakve robe naslo se nesto i za mene. Kupio sam jedan pravi pravcati kotlic za kuvanje gulasa. Jednom prilikom,valjda u drugoj polovini 70 -tih godina upoznam jednog Poljaka i pokusam da mu objasnim onako geografski gde je Subotica iz koje dolazim. Cim sam spomenuo rec Subotica odmah je znao gde je to i da je tamo velika pijaca. Dakle bili smo jos od ranije na glasu. On nikada tamo nije bio ali je cuo i znao za nas grad. To me je podsetilo na mladost u Subotici. Svi smo sve znali o Las Vegasu a niko od nas nije nikada nogom krocio u taj grad. Nakon pada Berlinskog zida, eksplozivno su se prosirili mnogobrojni buvljaci slicni nasem, koji je po meni valjda majka svih kasnijih buvljaka, narocito onih nastalih sa jedne i druge strane nekadasnje Gvozdene zavese. To je sada vec jedna druga prica u drugim okolnostima i odjednom umesto nasih Evropskih svercera, pojavljuju se odjednom onako kao iz nicega Vijetnamci i plasiraju ogromne kolicine robe sa Dalekog Istoka i potpuno preokrenu dotadasnji red i poredak po Evropskim buvljacima koji je do tada imao svoja nepisana ali cvrsa pravila. Neka ostane jos pomenut fenomen Ruskog kupovanja automobila na nasem buvljaku. Bili je to jedna posebna sorta trgovaca iz Rusije snabdevena „valutom“ obicno onom dolarskom. Za svaku dobroocuvanu Ladu staru max. 1-2 godine placali su visu cenu nego za novu iz radnje u Rusiji. Razlozi su bili jednostavni. U Rusiji se je godinama cekalo da se nakon uplate isporuci vozilo koje je svojom kvalitetom napravljeno „za po kuci“ U Subotici su sve Lada bile „Export“ varijanta izradjene za strano trziste, sa lepsim interijerom, lakiranjem i bojama, daleko bolje i kvalitetnije nego one namenjene domacem trzistu . Osim toga te Suboticke Lade su imale mnogobrojne vanserijske dodatke. Automatsko podizanje i spustanje antene i ono najvaznije – ugradjeni auto radio, po pravilu nemacki fabrikat i da covek prosto ne poveruje – sa kasetofonom. Naravno nisu svi Istocnoevropski posetioci samo trgovali. Bilo i onih koji su po noci rado posecivali okolne samoposluge, provaljivali i odnosili alkoholna pica i cigarete kao najvazniji i najskupoceniji plen. Iza sebe su ostavljali svoj tipican „rukopis“ Oni nisu znali da se fijoka na donjem delu elektricne kase prazni svake veceri i da u njoj nakon radnog vremena nema novca i da je sasvim dovoljno jednim pritiskom na dugme pa da se kasa otvori. Otvarali su kasu uglavnom gvozdenim polugama i pajserima. Vremena se menjaju, publika i vrsta robe na buvljacima menja se takodje, njihovi motivi idu sa vremenom njegovim istorijskim i ekonomskim prilikama, ali sistem ostaje uvek isti. Od antickog foruma, preko srednjevekovnih kirbaja i vasara, do aktuelnih i skoro svuda prisutnih buvljaka.
@Bac Vranje
Istina, made in Japan je bio uslov za trgovinu! Ako se secate, Rusi su u pocetku isli masovno na buvljak po Videorekordere i nosili ih kako sam rekao na hekto tone, medjutim bilo je dosta prevara i to se brzo proculo, tako da su poceli ravnopravno da kupuju tehniku u subotickim radnjama koje su prvenstveno izbegavali zbog izbora i cena. Interesantna stvar je to dok se u Subotici nije mogao naci video za manje od 1000 Maraka u to vreme, a to su cesto bili i polovnjaci, otisli bi ste u Segedin i kupili novi ITT Nokia Video rekorder za 599 Maraka.
„Veliki Boss“ se nije nikada bavio fliperima vec je to radio Joska,vlasnik „Stare picerije“ u kojoj je isti,pre no sto ce sa A.Lacikom otvoriti svoj lokal pored,radio kao pica majstor.
sale* Thomas*
Mislim da su obojica spomenutih “ gazda “ i boss i gorki list davno pre te 1989 prevazišli buvljak….
Suboticanin 5 koleno
Greska ,ti fliperi su bili vlasnistvo A.Lacike , Z.Popova i Boss a , Joska je samo dobijao procenat.
Flipere,video igre i biliar stolove imali na vise mesta i van Subotice.
TOMAS@
Istina!
Ispod pulta je bio ispravan video i strogo je puštao porno.
Štamparije su ubijale sa nalepnicama, Made in Japan.
Pola vrekordera je bilo neispravno.
Lokal je bio velikog Bossa
A drugi bos je imao kafanu,
Gde su se skupljale ispijene pl čaše ispod tezgi i prane za sl mušteriju.
Ali ipak bilo je lepo.
Tako lepih žena Subotica nije videla a meraklije su…..
@Suboticanin 5 koleno
pitaj Radeta vlasnika kafane Majo
ko mu je iznajmljivao i servisirao flipere
Da zaboravimo poljake? Nikako
To su vremena kad su macho muškarci upisali po mnogo recki.
Slava Palestincu Walidu koji je prebacio 3cifren broj po više puta.
Buvljak odavno izgubio svrhu i smisao i postao mesto preprodaja Madjarske robe i losih Pazarskih kopija poznatih marki,leglo artikala sumnjivog porekla od pića preko hemije…
Zato ko je zeljan necega slicnog starom buvljaku lepo na vasar u Morahalom
Saleinter*
Kad je taj vašar, kada se održava ? ( Moroholom )
@X-MEN
Prvo koliko je meni poznato „čuveni Boss“ nikada nije radio na buvljaku a da je držao kockarnice sa aparatima to je sigurno. Znam ljude koji su radili u obezbeđenju tih klubova. Što se tiče „gorkog lista“ 1000% je radio tehničku opremu (televizore i videorekordere). Prvi je tih godina uvozio „Panasonic“ uređaje. Prodavnica im je bila u prvoj hali treći četvrti lokal sa leve strane. Tu su oprali pare zarađene švercom zbog koga su bili pritvarani (mislim i osuđeni) početkom osamdesetih.
@X-MEN
Da , Boss je radio na buvljaku sa Pecikom kad su dolazili Poljaci , kad su dolazili Rusi on je vec radio aparate, Gorki list je bio kralj video rekordera !
Sale *
sale* Thomas*
Mislim da su obojica spomenutih “ gazda “ i boss i gorki list davno pre te 1989 prevazišli buvljak….
Pod “ prevazišli buvljak “ se mislei da je njihovo bogatsvo u eri buvljaka iz godine koja se spominje bilo već veliko za taj buvljk, znam da je boss držao aparate to je bilo već polovinom 80 tih, braća Đorđević iliti “ gorki list “ su imali lokale( možda ) na buvljaku 1991…. a ne 1989 god, a mnogo pre svega toga su već bili bogati,,,,
Boss sa Pecikom radio na pojaci 79-80-81 posle presao na aparate,davno je
to bilo.
Da ne pričamo samo o onima najuspešnijima koji su krenuli sa buvljaka, da li se neko seća onog Stančevića? Prodavao je male baterije i satove i neke sitnice. Sagrađen je novi buvljak , svi su krenuli da preprodaju tehničku robu jer se najviše na tome zarađivalo a on je i dalje terao svoje sa sitnicama. Poslao mi je u JNA kalendarčić preko mog oca koji je kupavao kod njega.
Alpak , Rajko Mikac – alkohol
Vinarija Coka, Knez – alkohol
Simex, Gajba – alkohol
Rusi su obožavali auto-radio sa kasetom i da obavezno ima „autorevers“.
Pojava Sovjeta na buvljaku je izazvala pravu histeriju u Subotici. Svi su krenuli da iskoriste situaciju i zarade lake pare. Tako je mene jedan drug nagovorio da se i mi pridružimo. Otišli čak do Beča da kupimo kasetofone sa svetlećim diodama… Naravno, sve smo preplatili, carina nas ogulila, a Sovjeti neće da plate našu ekonomsku cenu. Jedva smo se mi tog otarasili, prodavajući u pola cene. Roba je bila užasnog kvaliteta. Ali, najbolja stvar je da sam tu i završio sa karijerom trgovca i švercera. Za mene je buvljak bio i opstao u stvari simbol bede velikog dela lokalne populacije.
@aldo
„Svi su krenuli da iskoriste situaciju i zarade lake pare“
Kao sto si i sam video, ipak to bas nisu bile LAKE pare.
Peci *
Rajko Mikač , al pack, kad je imao firmiu “ pack kompaniji “ ….nije uplaćivao starž i zdravstveno radnicima , a ako tražiš platu,,,dobiješ platu i uskoro i otkaz ( 1993 god ) nadam se da će ovo Grad Subotica objaviti