Kada razgledamo stare fotografije, ono što tražimo na njima to su poznati prizori, a na njima stvari koje su se promenile i koje nam pričaju o protoku vremena. Trudimo se da sačuvamo izgled starih zgrada i ulica, dok se sve između njih menja, uprkos naporu retkih pojedinaca da sačuvaju autentični izgled nekih detalja.
Po neki stari natpis iznad prodavnica i lokala, danas je više plod nemara nego želje da se na taj način čuva tradicija. Prvi uslov za tako nešto jeste da određena radnja još postoji, da nije promenila vlasnika, što je prava retkost.
Farbarska zadruga „Trio“, 1947. godine
Korzo br. 4
Reč je o natpisima koji su davali određeni doprinos gradskom koloritu, bez obzira koliko smo to primećivali. Osim informacije o tome kako se radnja ili lokal zove i koja mu je delatnost, zanimljivim kombinovanjem teksta i slike na tabli iznad vrata trebalo je zainteresovati prolaznika.
Teško je bilo odoleti trendovima koji su se menjali, bilo u grafičkom dizajnu, bilo u materijalu od kojeg su pravljene table. Firmopisci su nekada izrađivali natpise na drvetu, limu ili staklu. Neke od njih zamenile su neonske cevi u boji, koje su bile atraktivne, ali ih je izgleda bilo teško održavati ispravnim. Mnoge od njih sedamdesetih godina zamenile su jednostavne kutijaste svetleće firme. Danas su to plastične table prelepljene najčešće nalepnicom. Jeftinoća i jednostavnost izrade sasvim odgovara brzini kojom lokali menjaju zakupce.
Reklame na sportskim terenima
Ko je taj koji je u ono vreme imao mišljenje o izgledu reklamnih panoa koje su okruživale teren? Bilo je takvih, ali se nisu usuđivali da raspredaju o tome, kada je glavni događaj utakmica, a ne oblik i boja slova. Sada, zahvaljujući internetu, zna se da je bilo i onih ljubitelja sporta kojima je bilo stalo do sporednih stvari, kao što je opšti izgled arena, pa i tih detalja kao što su reklamni natpisi.
Tenis u Hali sportova
Iz inostranstva je stizala slika na kojoj smo mogli da vidimo reklame svetskih brendova, dok je na našim stadionima predstavljana domaća socijalistička privreda. Sa punim pravom, jer je ona bila ta koja je ulagala sredstva u sport, nekada i protiv svoje volje.
Problem je bio taj što su nama to bila dobro poznata preduzeća, čiji nam logotipi nisu bili dovoljno upečatljivi. Govorimo o omladini koja je bila očarana šarenilom svega što dolazi sa Zapada.
Ako sada ponovo pogledamo te reklame na starim slikama, one uopšte više ne izgledaju tako loše. Ili je to nostalgija za nečim što je bilo naše, jedinstveno, dok smo još bili van domašaja multinacionalnih kompanija.
Od tog vremena firmopisce su zamenili kompjuterski softveri, tako da su natpisi danas digitalno dizajnirani. Takva rešenja su možda jeftinija, ali ni blizu ne privlače pažnju kao nekad, jer su nas preplavili vizuelnim porukama ove vrste.
Lansky
KOMENTARI
OSTAVITE KOMENTAR
Morate biti prijavljeni da biste komentarisali.
Puno reklama se nekada širilo putem natpisa na sportskim događajima poput fudbalskih, košarkaških, odbojkaških utakmica.
Posle se pojavila televizija, na njoj su bili prenosi Olimpijskih igara, Fudbalskog svetskog prvenstva, umetničkog klizanja, hokeja, skijanja… i od tada su tereni još više postali puni reklama u vidu trake pored tih sportskih terena, da bi što više ljudi donekle saznalo za neku određenu firmu, a više za njihove proizvode.
Interneta tada još nije bilo, a ovaj vid reklamiranja se papreno naplaćivao.
Do dana današnjeg je ova vrsta reklamiranja ostala, sa tom razlikom da se pored sportskih terena umesto običnih drvenih tabli na koju je bio nalepljen papirni plakat, postavljaju ogromni monitori na kojima se reklame menjaju praktično iz jedne minute u drugu, pa je mogućnost zarade onih koji se ovim poslom bave daleko veća.
Neke od tih firmi su zaista imale lepe i prepoznatljive logoe.
Kao dete sam između ostalog bio sakupljač značaka.
Napunio sam nekoliko albuma značaka, vremenom kako sam odrastao, većinu značaka sam podelio mlađim rođacima i prijateljima koji su postali ljubitelji sakupljanja značaka.
Ostatak mi je možda negde na tavanu zaturen među ostalim stvarima.
Kao što je croat napisao, mnoge subotičke firme su imale lepe logoe.
I dan danas se sećam izgleda znački koje je uglavnom proizvodio Aurometal, a gotovo svaka firma je imala čak nekoliko vrsta znački sa svojim logom i imenom firme i delila ih svojim radnicima i poslovnim partnerima, za neki jubilej ili bez ikakvog povoda u reklamne svrhe.
Pionir, Mlekara, Fidelinka, 29.Novembar, Bratsvo, Sever, Metalija, Rotor, Elektroremont, Partizan, Aurometal, Željezničar, 8.Mart, Mladost, Grafički Zavod, Birografika, FK Bačka, FK Spartak, Agros, Hemos, Solid, Ornament su firme čiji izgled znački mi i dan danas lebdi pred očima.
Na ovu temu sam napisao nesto pre nekih desetak godina. Posebno mi je drago da su se danas pojavile dve fotografije osnivaca firme „Trio“. Mislim da su radionicu imali negde u ili oko Agine ulice. To su ljudi, medju njima i jedna zena koji su svojim radovima davali lice nasem gradu. Danas sam ih prvi puta video na fotografiji. Njihov signum „Trio“ koju su stavljali obavezno u donji desni ugao svog rada prati me od kada znam da citam. Bilo je to jedno slovo „T“ sa izduzenom gornjom linijom ispod koje su se nalazila ostala slova. Firmopisci su prastara profesija i postojali su jos u antickom dobu. Njihova profesija je bila izuzeztno vazna sve do negde sredine 20-tog veka. Razlozi su jednostavni. Kroz vekove je vecina ljudi bila nepismena i jedini nacin komunikacije izmedju zanatskih, trgovackih, usluznih radnji i sl. je bio da se potencijalnim musterijama nesto „nacrta“ kako bi na prvi pogled shvatili o cemu se radi pred kakvom radnjom stoje. Obicno bi bi to bili tipicni proizvodi ili alati koji su u toj delatnosti koristeni. Isto kao i na fotografiji firme Trio. Oni drze u rukama svoje tipicne alate. Molerski stap koji sluzi umesto lenjira za povlacenje pravih linija, cetkice i paletu za boje. Bila je to jedna epoha u nasem gradu i koja je danas jos samo istorija. Kroz jednu ili dve generacije nece vise ni znati da je nekada jedna takva profesija postojala i bila vrlo znacajna. Reklama je u prvom redu obavestenje potencijalnom kupcu. postoji uzrecica – Stedeti na reklami je isto kao i zaustaviti sat da bi se ustedelo vreme.