Subotički lavaboi i kupatila

Pitali su Kineza: kako u Kini zovu chinese food, odnosno kinesku hranu? Odgovor je bio: hrana.

Sličan odgovor bi glasio i kada bi Engleze pitali za njihov naziv toaleta. Ostrvljani imaju brojna imena za “najmanju sobu”, od onih konkretnih pa do diskretnijih, ali ni jedno ne glasi “engleski toalet”. Uprkos tome, kod nas se koristi taj izraz, iza kojeg se krije najobičniji “čučavac”.

Možda su ga nekad u prošlosti oni i izmislili, ali su to davno zaboravili. Zato smo mi tu da čuvamo uspomenu na to vreme, u priči a i u praksi.

Disko klub “AS” ispod hotela “Patria” zatvoren je odavno, ali je još dugo služio za povremene zabave zatvorenog tipa. Najčešće su to bile ekskurzije za koje bi “AS” otvorio vrata, a DJ Vlada doneo audio opremu i priređivao disko večeri.

Vlada pamti jednu grupu omladinaca iz inostranstva koja je odsela u “Patriji” i uveče se zabavljala u AS-u. U jednom momentu mu je prišla devojka da ga obavesti kako je neko ukrao šolju iz WC-a. Domaćin je zabrinuto otišao da utvrdi stanje u toaletu, gde je imao šta da vidi:

Sve je bilo na svom mestu, pa tako i čučavac, sa kojim se inostrana gošća prvi put srela. Može biti da ovaj patent nije ni video Englesku, već je došao iz drugog pravca. Kod nas se još koristi, proizvodi i prodaje, pa tako u jednom oglasu stoji: Turski WC – čučavac.

Starija generacija još uvek pamti poljski WC. Kao što poljsko cveće, poljska bolnica ili poljski top nemaju veze sa Poljacima, tako ni naš “poljak” nije došao iz Poljske.

Iako danas deluje primitivno, za ruralne krajeve je i to bio luksuz, pošto se tamo “radi sebe” išlo u prirodu, u šetnju. Prema popisu iz 1971. godine, u subotičkoj opštini moderno kupatilo je imalo svega jedna trećina domaćinstava. Sve to ne znači da Subotičani nisu znali za WC šolje, vodokotliće, tuševe i druge blagodeti  žuboreće vode.

U hodnicima Gradske kuće još stoje lavaboi iz 1910. godine. Zahvaljujući potpisu proizvođača, danas znamo još po nešto.

Weisz Janos Antal pripadao je “reprezentaciji” subotičkih zanatlija koj su angažovani za velike ili skupe projekte. Radili su oni i za druge građane, ipak,  u dokumentacijama izgradnje gradskih palata i javnih zgrada nalazimo gotovo ista imena limara, keramičara, bravara i drugih majstora.

Weisz je vladao zakonom spojenih sudova i veštinom usmeravanja vode i pare u željenim pravcima. Zato u oglasu stoji: Projektuje i pravi sprave za kanaliziranje, vodu, uređaje centralnog grejanja, ventilacije, parne kujne i parne peraonice, transmisije i uređaje za električno osvetljenje.

Na sačuvanim memorandumima firme Weisz Antal Janoš vidimo kompletna kupatila, koja se ne razlikuju previše od današnjih. Tu je savremena WC šolja sa vodokotlićem, tuš sa kadom i lavabo. Razliku pravi grejanje vode na drva, umesto struje koju danas koristimo.

Ipak, proći će više od pola veka pa da većini Subotičana bude dostupan ovakav komfor. Sigurno je to zbog cene, a ponekad i zbog teškog prihvatanja novotarija, jer, “tako je radio moj baćo pa ću tako i ja”.

Danas u Subotici živi praunuk Vajs Janoša koji u porodičnom albumu čuva fotografije i podatke.

Weisz Janos Antal (Subotica 1859 – Budimpešta 1951) u društvu supruge, zeta i unuke

Kada se stari majstor penzionisao, njegov biznis je nastavio Nađ Franja, koji ne propušta da u oglasima podvuče kako je on naslednik Weisz Antala. Povrh toga, na zidu radionice postavio je uramljenu sliku svog prethodnika koji je utemeljio firmu i obezbedio joj ugled.

Godinama kasnije, kada se i on spremao za mirovinu, sliku sa zida poklonio je Vajsovoj unuci. Ona i danas ima mesto u stanu njegovog praunuka.

Na kraju treba reći da u to vreme Subotica (kao ni Segedin) nije imala gradski vodovod. Zato su u pravu oni koji kažu da danas svi živimo kao kraljevi. Pre samo jednog veka maltene su samo krunisane glave imale toplu tekuću vodu u svojoj kući.

Stare sanitarije kod nas ne spadaju u antikvitete pa je sada gotovo nemoguće naći sačuvano nešto od toga. Lavaboi liveni od gvožđa preživeli su u dvorištima i na hodnicima starih zgrada, najpre zbog trajnosti materijala, ali najviše zbog svog dekorativnog izgleda.

 

Lansky



KOMENTARI

  1. croat kaže:

    U nasoj kuci je jos i sada metalni tank od 2 m3 na tavanu , napravljen kao stari brodovi zakovicama. Rucnom pumpom se iz kopanog bunara punila voda u njega a onda se cevima razvodila do kuhinje i kupatila. U kupatilu je bio gasni bojler za toplu vodu . U dvoristu je bio izidan pod zemljom bunar za kisnicu. Ta voda se koristila za pranje i zalivanje baste. Gasnu instalaciju sam povadio prije 20 godina. El struja je bila razvedena zicama koje su bile obmotane platnom i katranom. To je izdrzalo 80 godina pa sam i to zamenio prije god

OSTAVITE KOMENTAR