Talovanje

Što je Pere mogo pojist, to nije baš mogo svako. Bijo je pravi pravcijati gurman. Toliko je zdravo volijo isti al i kuvati da je neritko se znavo „popet na glavu“ njegovoj Ljubici.

U ono vrime bolji vrimena , ako je kogod ušo u Perin špajc pa nije gledo, taj je mogo opalit glavom o vrljiku jel’ natrčat na kaku kačicu masti… Imo je borme Pere, imo na pritek i za druge a kod njega nije iz velikog bilo da i ćuko Salvador,  kako je njegova Ljubica, rodom iz Bosne zvala, kera dobije komadinu divenice. Valjda su ga zato ku čovika volili svi od svita – do mačaka i vašaka.

Pere je bijo zemljoradnik, a njegova Ljuba je bila domaćica. Radili su svoju zemlju al i u arendu . To je bilo dok su bać Lozija i snaš Justika bili živi – njegovi baćo i mater. Kad su poumirali prvo bać Lozija pa oma posli tri nedilje i snaš Justika – što kaže svit: „odvo je na onaj svit“.

Uslediijo je veleslalom Perinog i Ljubicinog života, što je Pere imo običaj kast: Taki sam ku Bojan Križaj. Tiram livo tiram desno i samo pazim da se ne okliznem.. Al siroma okliznijo se malo. Kad su baćo mu i nana poumirali osto je i gazdašag. Lip, baš onako fajinski lip sa deset jutara zemlje, sa traktorom, s’kolima, kuća u selu kuća u varoši i ko zna šta još.

Kaki je red, kad je bilo šest nedilja platijo Pere misu, platijo sve šta triba i dobije poziv za ostavinsku raspravu. Tu je bilo još tri brata i sestra.

sud

Pojavidu se oni u sudu na zakazanoj ostavinskoj i sad kad je, što je Ljubica kazla, „kadija“ iščito svoje, sve iđe kaki je i red na pet delova, znači Pere i tri brata i sestra. Počme izjašnjavanje prid sudijom i niko se ne odriče svog dela u Perinu korist, svako ište svoj komad, te ovaj bi ovo, onaj bi ono i kaže njima sudija da je rasprava gotova za sad, i da će du dobit pozive za sledeću raspravu, a dotleg nek se izdogovaraju.. .

Kad su došli drug’put. Veli Pere „jevo isplatiću svakog od vas, ja ne bižim od tog i ne otimam. Rođeni smo od jednog oca i matere, pa gri je od Boga da se tu svađamo, jedino jevo oma da kažem možem vas poisplaćivati čim mi padnu prvi novci, el od vršidbe el kad pridam bikove“.

Jedan brat, niki kunja ku bolesan zec, te oće te neće, ova druga dvojca oped jedan veli mora škulovat dicu pa mu baš oma tribaje novci, a ovaj treći veli da bi išo napolje digod iz zemlje pa mu triba za početak tamo di ode. Sestra oped veli „e meni je moj čovik lipo kazo-jel ćeš dobit od matere i oca šta ti pripada jel seli od mene, tako da ja moram, virovali jel ne, štogod dobit al brez odlaganja jel u suprotnom možem kaput pa na put“.

I počnu se oni trt , pa jedna rasprava, pa druga, pa tako dvanajst godina.

Pere bi davo, kako je i kazo poisplaćivo bi ji, al kad i joni imadu apetita, al ne ku onaj Perin gurmanski apetit. Ovaj njev je niki zdravo čudan apetit. Taki zdravo čudan da se nji četvoro nikako nisu mogli izdogovarati, iako je Pere pristajo na sve i da da kuće što imadu i da plati, i da zemlju proda-al kad ne mož ti š’njima lipo.

Kad se napokon sve svršilo, kad su svi dobili svoje – isto to su morali poprodavat, čak jedan brat natrag Peri. Morali su . Šta će kad su „kadija“ i advokati ispostavili troškovnik njevi usluga. Peri je oma posli tog  i čir puko.

Na kraju nit je sestra očla od čovika, nit je ovaj očo u inostranstvo, nit je ovaj iškulovo dicu, šta više sinovi mu se propili, a onaj kunjavi zec, e njeg je žena ostavila i očla ko zna di i to kad je prodavala sir na peci snjušila se s’nikim lotrošom i očla.

Pere je osto na tri jutra zemlje i u baćinoj i naninoj kući, a Ljubica je prodala njezino u Bosni par duluma i sasvim lipe novce dobila. Tako da je Pere oped, bijo svoj na svom nuz svoju Ljubicu srićan al i tužan istovrimeno. Niga je mučijo ni taj čir što je puko, ni što više nije smijo ist papreno ni slano, niga je mučilo što nema apetita i što ne uživa u gurmanluku…Mučilo ga što su njegovi rođeni imali krajnje neskromne apetite koji su doveli do tog da se umisto nji pet podile onako kako je Pere i kazo, i da se dogovoridu ku najrođeniji. Dopuštili su da se misto nji dogovore advokati i za ti dvanajst godina bukvalno oni taluju više od polak bać Lozijinog i snaš Justikinog  gazdašaga, al’i Perinog i Ljubicinog  jel oni su ji i dodvorili i saranili i misu opravili, a ovi četvero su došli samo kad je bijo disnotor. Al pošto su uvik bili prizauzeti uvik su banili uveče u – vašange. Očigledno sa maskama ku prave vašange jel uvik kad su dolazili tako kako su dolazili zdravo su bili nasmijani, dok su smi sa lica skinili onog momenta kad je tribalo talovati.



KOMENTARI

  1. easy58 kaže:

    ljudi ko moze ovo dislajkovati pa ovo samo jedna pricica o dogodovstinama iz ovi krajeva. kretenizam vlada pijte joda ili oprezno stime dugmicima jer pera je u pravu sto mu prisio gurmanluk kraj takih……

  2. Gornjak kaže:

    @easy58-Šta da vam kažem? Isto što i korisniku JASSO da svom svitu niko nije napeko kolača. Fala vam lipo za podršku i obaško velik pozdrav svima iz Tavankuta-ovog kišnog jutra. Jutros oko tri sata nam se desila kiša „kablara“. Livala je ku iz kabla, al borme je i tuklo i sivalo 🙂

OSTAVITE KOMENTAR