U Parizu grizu a u Beču seču, još može se čuje od starih ljudi koji osim tih starih štoseva pamte i jezik koji se govorio u staroj Subotici. „Subotički“ je bio zanimljiv zbog mešanja srpskog i mađarskog a posebno bunjevačkog jezika na kojem je izlazio i list Neven, koji u svoje vreme (19.vek) nije polagao račune nikakvom pravopisu do onom narodnom, usmenom, ili kako danas vole da kažu – oralnom.
I kreator bilborda kod podvožnjaka, oslonio se na jezik svoje bake, jer stvarno, nekada je mnogo njih govorilo – seči, seči…
KOMENTARI
OSTAVITE KOMENTAR
Morate biti prijavljeni da biste komentarisali.







A možda je tako hteo……. rekao bi "autor" u svojoj odbrani. 😉
i eto jos malo besplatne reklame….marketinski trik