Pomisao na ovaj deo jeseni u Subotici, većina građana vezuje za sliku pečenog kestenja i hrizantema. To su dani kada je na izmaku onaj lepši deo ovog godišnjeg doba, dok je lišće još na granama a prioda pitoma.
Pečeno kestenje se uvek moglo naći na početku ulice Matije Gupca, dok su se drugi prodavci premeštali od mesta do mesta i od prilike do prilike.
Prizor sa tog ćoška nikad se nije mogao staviti u istu rečenicu sa frazama : estetika, higijena, standardi…Svi strogi propisi koje zahtevamo kada je u pitanju proizvodnja i prodaja hrane, u ovom slučaju se tradicionalno ignorišu.
Ipak, retko ko je gadljiv kada zamiriše pečeno kestenje. Taj miris kao da u sebi nosi neku magiju koja vraća u detinjstvo, kada smo se radovali snegu i praznicima a ne brinuli kao danas, kako da platimo grejanje i sve što sledi.
Danas znamo i da je kesten veoma zdrava i da je nutritivno vredna namirnica.
Svež plod kestena ima 170 kalorija na 100 grama jestivog dela ploda, što je znatno manje od raznog koštuničavog voća: lešnika, badema, oraha koji sadrže i po tri puta više kalorija. Kesten kao i njegovi “koštuničavi rođaci” ne sadrži holesterol.
Preporučujem sve koštuničavo
U kestenu ćete naći malu količinu masti, uglavnom nezasićene i što je veoma važno – ne sadrži gluten.
Sadržaj ugljenih hidrata kod kestena je uporediv onome kod žitarica, na primer pšenice i pirinča, a ima dva puta veći sadžaj skroba od krompira. Kesten je bogat šećerima, čak 8 % jestivog dela ploda su razni šećeri: glukoza, fruktoza i drugi. Bogat je mineralima fostorom i kalcijumom, a sadrži i manju količinu gvožđa i vitamina B-kompleksa.
Čitaocima portala GradSubotica, Muja “Prljavi Harry”, preporučuje – pečeno kestenje.
Lansky
KOMENTARI
OSTAVITE KOMENTAR
Morate biti prijavljeni da biste komentarisali.
Sećam se kao klinac, ali davno… pečenje kestena kod Uniona na uglu, kasnije Trgoprometov dragstor, a danas NARAVNO! – banka. Bilo ih je i u Matije Gupca, još u vreme dok je tamo bila autobuska stanica za prigrad. Bilo ih je sve do pre desetak godina. A onda je nekome u Cityhall-y zasmrdelo pod prozorom, šta li? Uklonjeni su kao nehigijensko, varvarsko, smrdljivo i zadimljeno ruglo… Kao da oni peku kestene u mikrotalasnoj ili gde? Ako uopšte i konzumiraju to „smeće“ 🙁
A jesmo grejali promrzle prste na fišeku kestena… vrućeg…
Mmmm kesten, ali samo dok je vruc.
Jedem ga dok me stomak ne zaboli. 🙂
Da li se neko seća institucije zvana „tetka Juliška“!?
Ona je i živela tamo negde na početku ulice i njeno kestenje je uvek bilo najbolje.
Čuo sam i (sub)urbanu legendu da je ona imala i sastanak sa Josipom Brozom davnih godina (iza onog velikog i drugog rata) koji je sa njom pričao na mađarskom te joj dobrio nešto što nije odobrio subački komitet i komesar. Istina ili fikcija?
S druge strane me ineteresuje da li ko zna gde se još peče kestenje na gasu i prodaje na litru i poreklo? Kao veliki obožavatelj istih, trudim se da ih nađem u zemlji i inostranstvu, ali nigde nisam video suba’čki pristup. Obično su plotne, ugalj i prodaja na male fišeke. Sada dolaze iz Makedonije i sa Kosova a bilo je i iz Bosne i Hrvatske.
Tja, tema je nauka za sebe a njihov miris me vezuje za ovo naše naselje koliko i gracka kuća, pokojno prozorištze i još po neko i po nešto.
Opet u centar gdine Lansky …
Ovaj na slici je Muharem Redžepi, čuven po tome da mu unazad bar 30 godina nijedna inspekcija nije uspela stati na kraj! Jurili su ga i sklanjali sa ulica, zbog njega radili prekovremeno – i ništa, on još tera po svom, valjda su i odustali već da ga gone. Jedne godine, negde 80-tih čini mi se, imao je rekordnih, možda se varam ali mislim 192 kazne kod sudije za prekršaje, naravno, otišao je u zatvor da „otplati“, izašao i nastavio po starom. A sin mu je svojevremeno držao tada popularnu piceriju u zgradi Pozorišta sa Korza i uživao da se velikom „mečkom“ parkira pred picerijom! Napravite od toga priču, otac uvek prandav, pocepan, na ulici dža kestenje dža kokice, kukuruz, semenke bilo šta, a sin u merdži. Ima još jednog sina, taj više liči na njega, ali ne znam čime se bavi, mislim da isto nešto prodaje. Ne znam ni šta je posle bilo sa ovim koji je držao piceriju. Ali Muharem istrajava, kao da je večan i kao da se ne menja.
PS: Mislim ovaj dole na slici sa kestenjem, a ne onaj gore!
Mujo je imao kiosk kod Nepkera na cosku za kokice. U tom kiosku su pravljena sva deca. Sva deca imaju razlicitu majku. Njegov najstariji sin mi je pricao mi je kako mu je otac bio sebican i kako je decu odmah osposobljavao na rad. Dok su se deca igrala on je razmisljao kako da krene u biznis.
. Zatim sestra koja je drzala POMFRIT SA KECAPOM kod Lifke bioskopa. Taj biznis je nasledila od Gabora pancerotija i preuzela.Vrlo okretna,vrlo sposobna za zivot.
Vrlo je interesantno kako sva Mujina deca liče a imaju različite majke. Ne secam se tacno ali mislim da Mujo ima 8 ili 9 dece. Gaborova sestra mi je pricala isto kako je otac kao malu terao da radii samo da se osposobi sto pre i udje u vode brze hrane. Gabor je odlazio inace na seminare u Italiju odakle je donosio tajne za tortilju i hamburger, dok nije nešto sam pronasao za hamburger da ima drugaciji ukus. Naravno nije hteo da mi kaze i kada sam odlazio iz zemlje, bio sam da se pozdravim sa njim,počastio je ženu i mene sa tortiljom. Rekao mi je reči koje pamtim;TI SADA ODLAZIS U SVET I KO ZNA KAKO CE TAMO BITI. TAMO CES JESTI HAMBURGER MOZDA BOLJI A MOZDA LOSIJI OD MOG ALI OVAKAV KAO MOJ SIGURNO NECES NIKADA.
Ja licno mislim da Mujo ima nesto specificno u sebi i da bi vredelo da se napiše nesto u vezi njega, jer verujem da mu nije lako bilo probijati se kroz zivot a sa druge strane majstor je zanata i zivota okruzen sa plinskim bocama i kestenjarom.
Da, taj sin je uzeo ime za prezime – Gabor Gabor! Nisam mogao da se setim njegovog imena. Gde je sada?
Ako mislimo na istog Gabro Gabor, drži Hamby na korzo-u. Ima jako dobre tortilje.
E pa da… Ej da mi je još jednom da zamirišu kesteni pečeni Korzom. Čitab niz „pečenjara“ 🙂 Počev od Radničkog (bioskopa), pa pored Dubrovkinje (da li se UOPŠTE neko seća Dubrovkinje, osim Lanskog naravno 🙂 ) pa do Uniona…
Piši, Lansky, piši i o Dubrovkinji i o Unionu i o TRIGLAVU! Bio sam negde završna godina kada se otvorila slastičarna-kafe Triglav. Fenseraj 🙂 Da l’ ’79. ili ’80., ne mogu da se setim…
P.S. Ne Korzoom, kako bi gramatički bilo ispravno, već Korzom! Fonetski je nemoguće preneti na grafičko…
JULISKA néni – bila je još u vremenu pijace koja je bila od tramvaja do tramvaja.
Ja se sećam da je i njena majka prodavala semenke bez nastrešnice slobodno, a mesecima oktobar novembar imali su reš kestenje. Teta Juliška koja se spominje doživela je duboku starost, više od 90 godina. Zadnjih godina stanovala je do spomenute pijace, gde je i zatvoreno prodajno mesto. Po mom saznanju o njoj starale su se dve unuke jedna asistent pored zubara, a druga je pravnica. DGY
90 te god muharem je svracao na kafu na terasu kafica gde sam radila.niko mi nije davao toliki baksis i castio toliko pica kao muharem, zato sto nisam bila odbojna .pravo iznenadjenje je bilo svaki put kad je otrcani muharem placao kafu…toliko para je vadio iz dzepa koliko ja nisam videla na jednoj gomili.
Gde bih mogao da nadjem plod pitomog kestena za otkup u vecim kolicinama? Ako moze neki kontakt. Hvala
Na ovim prostorima neće uspeti pitom kesten, nažalost propada i divlji u gradu.
Upodravini ili uz Savu su plantaže pitomog kestena. Treba pitati pčelare koji su
od petka do danas NEDELJE na trgu. Naime med od kestena je kao lek za vene.