Zagonetke starih grbova

Istražujući arhitekturu starih školskih zgrada u našem kraju, Klara Evetović iz Zavoda za zaštitu spomenika obišla je i jednu školu u selu Karađorđevo kod Bačke Topole. Jedan detalj joj je posebno skrenuo pažnju. Na fasadi objekta je sačuvano nekoliko grbova čudnog izgleda. Štit je oslikan samo u donjem delu, dok je gornji deo grba prazan.

Foto: Klara Evetović

Nema sačuvanih slika iz vremena kada je škola bila nova, ali od pomoći je fotografija iste takve, tipski građene školske zgrade u Starom Žedniku.

Škola u Starom Žedniku

Nama su najpoznatije one koje smo nasledili iz vremena Austrougarske, iako postoje osnovne škole podignute i između dva svetska rata. Ovde je reč o tim objektima nastalim za vreme Kraljevine Jugoslavije. Na njima je stojao grb Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca koji je uklonjen kada je nastupio novi poredak. Najlakše ga je bilo zamalterisati, nakon čega bi ostao prazan štit. Međutim, na ovoj seoskoj školi neko nije obavio posao do kraja. Izbrisana su polja na kojima su bili ocila i šahovnica, a slovenački grb je sačuvan.

Dok su nam ocila i šahovnica dobro poznati, ondašnje obeležje Slovenije malo ko prepoznaje, možda i zato što su od njega u današnjem grbu Republike Slovenije ostale samo zvezdice. Srpski i Hrvatski heraldički simboli su postojali i u grbovima socijalističkih republika, jedino za polumesec i zvezdice celjskih grofova nije bilo mesta između petokrake zvezde i Triglava. Možda je činjenica da je taj slovenački istorijski simbol zaboravljen, spasila njegovo polje na grbu starog kraljevstva koje već ceo jedan vek stoji na zidu seoske škole. Možda je majstoru bilo žao da sve pokrije, ili je to bio neki Slovenac, ili je hteo da ostavi zagonetku za sobom… Ovo poslednje je uspeo.

Dve žene, beba i lav

Jedna Subotičanka ima muža Španca. Kada je otišla na Iberijsko poluostrvo da upozna njegove roditelje, svekrva je bila oduševljena. Ne samo mladom, nego i njenim medaljonom na kojemu je bio grb grada Subotice. Iz prve je na njemu prepoznala Svetu Terezu Avilsku.

Ni naša sugrađanka, kao ni mnogi Subotičani, nije znala da se na našem grbu, pored lava i Bogorodice sa malim Isusom, nalazi i zaštitnica Španije. Ona je na štitu nacrtana često samo u konturama pa bi neko rekao da to može biti bilo koja časna sestra, međutim, uvidom u brojne umetničke slike na kojima je ona predstavljena, prepoznaćemo karakterističnu pojavu.

Španska književnica, reformatorka i svetica, živela je u 16. veku. U njenoj domovini je voljena i dobro poznata, a nekim slučajem pominje se i u gradu na severu Bačke. Ko ide u Španiju neka se opremi i grbom našeg grada.

Šta ovde nedostaje

Za vreme trajanja subotičke Gradske kuće, promenilo se nekoliko država, režima i društveno-političkih uređenja. Svako vreme je ostavilo neki svoj trag, nešto je oduzeto, nešto je dodato, da bi stoti rođendan ova kuća dočekala doterana najbliže onom izgledu koji je imala na početku svog postojanja.

Sve promene o kojima je ovde reč, odnose se na simbole i državna obeležja. Najpre su posle Prvog svetskog rata znamenja Ugarske i crno-žute monarhije zamenila ona kraljevine Jugoslavije. Za vreme rata, na snazi su simboli Hortijeve Mađarske, a posle rata, mađarski grbovi i krstovi su prekrečeni i oslikani komunističkom ikonografijom.

Osamdesetih godina, pa do početka devedesetih, sve je vraćeno u približno originalni izgled. Jedino je možda ovaj detalj ostao zaboravljen.

Na ulazu u Gradsku kuću iz pravca Socijalnog, na kamenom zidu pored čeličnih vrata, jedna levo a druga desno, stoje dve „vinjete“ za koje bi posmatrač rekao da su ukrasi za sebe.

Tek uvidom u stare fotografije saznajemo da su one samo okviri za kamene grbove koji su tu postavljeni 1912. godine. Iako isklesani u kamenu, njihov vek trajanja je bio svega šest godina.

Jedno je bila kruna Svetog Stefana ispod patrijaršiskog krsta, a drugi kameni grb su ispunjavale crvene i bele naizmenične linije, što je nekada bio simbol Arpadovića, stare ugarske dinastije.

Do danas se izmenilo više državnih grbova, ali ovi kameni detalji više nisu pratili dešavanja na istorijskoj pozornici.

Ipak, jedan od pomenuta dva simbola opstao je sve ove godine na teže pristupačnom delu naše najznačajnije zgrade.

Lansky



KOMENTARI

OSTAVITE KOMENTAR