Zdraviji obroci u subotičkim vrtićima

Mališani koji pohađaju vrtiće PU „Naša radost“ dobijaju zdravije obroke jer se od petka primenjuje novi pravilnik kojim se uređuje ishrana dece.

Novi propis između ostalog uređuje manje korišćenje soli i šećera, kao i potrebu da se riba češće nađe na jelovniku.

U centralnoj kuhinji Predškolske ustanove „Naša radost“ dnevno se priprema između 10 i 12 hiljada obroka za oko 3,5 hiljade mališana. U prepodnevnim časovima, oko 10 sati počinje isporuka ručka u obdaništa, danas je to upravo grašak sa mlevenim svinjskim mesom, dok za užinu dečica dobijaju slanu pogačicu.

Prihvatanje novih pravila nije predstavljalo problem, jer su i do sada nastojali da u pripremi hrane što manje koriste šećer i so. Ujutru najčešće dobijaju mleko ili čaj sa hlebom namazanim mesnom ili ribljom paštetom, viršlom ili konzervom ribe. Prepodnevna užina je sezonsko voće, dok za ručak najčešće pripremaju variva, sredom je supa i kolač, povremeno dobijaju štapiće ribe ili filiranu pečenu ribu. Poslepodnevna užina je puding, keks, griz, pirinač u mleku ili kukuruz. Posebno se obraća pažnja na sastav nutritivnih vrednosti, kaže Timea Berta, nutricionista u ustanovi.

„Belančevine treba da čine 10 odsto, masnoće 30 odsto, a ugljeni hidrati 60 odsto. Nastojimo da so koristimo što manje, jer je nezdrava. Takođe i šećer, obraćamo pažnju na to da čaj ne zasladimo previše, i u kolače stavljamo što manje šećera“ objašnjava Timea Berta.

Sedmično jednom za doručak ili ručak deca dobijaju ribu. Stručnjak za ishranu dodaje: zbog unosa vitamina neophodno je voće, a za razvoj dece potrebni su izvori belančevina, dakle unos mlečnih prerđevina i mesa. Odredbe  Pravilnika koji je sada uvelo nadležno ministarstvo, subotička Predškolska ustanova „Naša radost“ primenjuje već dve godine, naglašava Veljko Vojnić, tehnički direktor.

„Mi mo odavno smanjili količinu soli i preterano zaslađivanje, tako da ćemo imati samo male promene u ishrani koje ako uporedimo sa novim pravilima već sada mu gotovo u potpunosti odgovaraju. Ove sitne izmene ćemo u budućem periodu ugraditi u naš jelovnik“ kaže Veljko Vojnić.

Jedini problem predstavlja što većina dece navike u ishrani donosi od kuće i mnogi ne jedu ribu. Gradska deca gotovo da i ne znaju šta je griz ili pirinač u mleku, dok mališani u prigradskim ili seoskim obdaništima rado jedu ovaj obrok. Tehnički direktor dodaje: uskoro će biti obnovljena i centralna kuhinja. Građevinska dozvola već je izdata, sada raspisuju javnu nabavku za izvođača i u zavisnosti od toga radovi bi mogli da počnu za četiri meseca.

 

RTV Pannon



KOMENTARI

  1. Crnjak kaže:

    …. a kamenčići dođu pride besplatno, onako kao mineralni dodatak ishrani za brži razvoj naše dece !?

  2. Salamander kaže:

    Čuj zdravija ishrana…gde tu spadaju viršle i paštete? Em što su pune soli i naravno još punije kojekakvih aditiva. Druga stvar koja se mora navesti da u takozvanim ribljim štapićima gotovo da ni nema ribe tako da je bespredmetno govoriti o zdravoj ishrani sve dok ne primenite pravilnik da se deca ne hrane industrijskim proizvodima.
    Što se tiče svežeg voća i povrća možete da se organizujete da samostalno sadite biljke u vrtićima pa bi i gradska deca nešto novo naučila, a bilo bi koristi kako zdrvastvene i finansijske tako i obrazovne.

  3. Ciudad de jardin kaže:

    Kada sam ja isao u zabaviste, nosili smo male torbice preko ledja. U njima je bila uzina, uglavnom leba i masti, uz to i kakvo voce ako bi se naslo u kuci. Pili smo svezu vodu, direktno sa vodovodne cesme. Porasli smo veliki, ozenili se odagajali decu, i sada setamo unuke, i strogo pazimo da je njihova ishrana tacno po jelovniku koji sastavljaju dokoni novinari i samozvani nutricionisti. Jedan dan je jedan nacin ishrane neprikosnoven i jedino ispravan, drugog dana to vise ne vazi i nije dobro i treba jesti nesto sasvim drugo. Dajte deci da jedu ono sto ste i sami jeli u detinjstvu. pa ako ste vi preziveli, prezivece i vasa deca.

  4. Lenin kaže:

    „…užina je puding, keks, griz, pirinač u mleku ili kukuruz. …za doručak ili ručak deca dobijaju ribu.“?!
    Hahahaha….Svašta!U 60.godina prošlog stoleća,prošloga veka,u osnovnoj školi mi smo dobijali samo što se moglo mazati na lebac.Lebac sa mašću,sa paštetom uz čaj,a sa pekmezom,sa puterom i medom uz mleko ili kakao.Fertik.I to redom.To beše školska kuhinja.A onda u duhu napretka,početkom 70. kantinu preuzela neka firma,koja nam je počela deliti za na selje gospodsku hranu.Razne kolače,slatke ili slane,mleko ili čokoladno mleko,jogurt,sok u piramidalnoj ambalaži.Sve lepo servirane,ali bezukusne za mene,a i za mnogo druge koji su navikli na jela iz stare kantine.Taj lebac sa mašću je bila premija,malko posoljena i sa mlevenom paprikom posuta(njami,njami),pašteta prava jetrena sa malo crnog luka,pekmez od kajsije ili šljive sa komadićima voća…,da o medu na lebcu namazano puterom ne pričam!Došlo mi da plačem nad komadićem slanog nečega koji su oni nazvali burekom,ili nad kolačem sa pekmezom u kojoj ni uporni nisu našli pekmeza…Dobro preživeli smo i to.Ja godinu.Samo mi žao onih koji su došli posle nas.

OSTAVITE KOMENTAR