„Prema nezvaničnim informacijama, jer drugačije naprosto ne može, šef nabavke i predsednik komisije koja je formalno odabrala „isporučioca“ startera, Arpad Katona, ove nedelje je dao otkaz. Navodno će karijeru nastaviti u inostranstvu“ – piše subotički novinar Branko Žujović, na svom facebook profilu.

Očekuje se da će direktor Dejan Ljubisavljević iz preduzeća uskoro otići na drugo radno mesto, dakako u javnom sektoru.
Iz Subotice su u petak put Beograda otišla 83 autobusa. Iz Subotica-transa 17. Pozivani su penzionisani vozači da za nadoknadu od 5.000 dinara voze autobuse drugih prevoznika. Novac im je isplaćivan u gotovini, neposredno pred polazak.
Angažovani su i autobusi iz Mađarske, posredstvom izvesnog F. Š, ali nije jasno kako su za vanlinijski prevoz dobili dozvolu, niti da li su za gotovinske nadoknade plaćene poreske dažbine.
Za sada nije jasno šta će biti sa prijavama koje su zaposleni u Subotica-transu podnosili zbog navodnih pretnji i praćenja, kao ni da li su telefoni zaista prisluškivani. Nije poznatо ni šta će biti sa prijavom Eržike Škrbić koja je dobila otkaz, navodno zbog odlaska u inostranstvo za vreme bolovanja.
Ostaje nedorečeno još dosta toga, o čemu sam pisao, uključujući i tvrdnju Stevana Bakića iz vremena kada je afera „Starter“ ključala, da je njegov prethodnik Jene Maglai bio saradnik Zemunskog klana. Naprosto, Bakić ili mora da dokaže svoju tvrdnju, pa da tužilaštvo i sud odrade svoje ili bi morao da ponudi makar izvinjenje javnosti zbog izrečenog.
Za kraj, moram da naglasim još nešto. Dnevnopolitički aspekt ove priče uopšte me ne zanima. Zanima me ono što se zaista dogodilo.
Kada sam pre koju godinu objavio da je politički analitičar Branko Radun fiktivno bio zaposlen u ovdašnjoj bolnici i kada sam se suočio sa lažnom krivičnom prijavom tadašnjeg direktora (koja je odbačena), nisam pristao da tu vest kontaminiram izjavama ljudi iz sadašnje opozicije koji su, do ne tako davno, takođe imali fiktivna radna mesta u Gradskoj kući, što je, kod najmanje jednog od njih, tada izazvalo ozbiljnu ljutnju, naročito nakon što sam objavio kod koga je u Gradskoj kući, jednom mesečno, podizao neto platu u gotovini.
Tako je i ovoga puta. Uopšte me ne zanima binarni, crno-beli pristup politici, invalidno ograničen ličnim emocijama i predubeđenjima po formuli „samo da ovi odu, nije važno ko će doći“.
I te kako je važno.





