Gde je nestao logistički centar u Malom Bajmoku?

Ranije sam već pisao o tome da je brza pruga za Suboticu mogla biti saobraćajno funkcionalnija. Bavio sam se i Majšanskim mostom, podzemnim i nadzemnim prelazima, kao i širom mrežom gradskih veza koje su morale biti bolje rešene u sklopu ovako velikog projekta.

Sada se otvara još jedna, možda i važnija tema – zašto brza pruga nije iskorišćena kao osnova za razvoj železničko-logističkog centra, tj. intermodalnog terminala, u industrijskoj zoni Mali Bajmok?

Ilustracija nedostajućeg intermodalnog terminala

Ovo pitanje nije naknadno otvoreno. O tome su govorili predstavnici vlasti. Imre Kern je, najavljujući logistički centar u Malom Bajmoku, isticao da projekat brze pruge Beograd–Budimpešta predviđa izdvajanje koloseka za Mali Bajmok, da su auto-put i Y krak „na korak“ od industrijske zone i da je „sve obezbeđeno i dostupno“ da logistički centar uspešno funkcioniše.

Ako je sve bilo obezbeđeno i dostupno, onda je pitanje jednostavno: šta je sa logističkim centrom u Malom Bajmoku?

Balint Pastor je taj projekat predstavljao kao korak ka tome da Subotica ponovo postane važno evropsko čvorište. Takva ocena nije bez značaja, ali upravo zato mora imati proverljiv rezultat. Gde su terminalski koloseci, pretovarna infrastruktura, rokovi, finansiranje i javno vidljiva realizacija projekta koji je najavljivan kao razvojna šansa grada?

Subotica je imala dobru polaznu poziciju.

Mali Bajmok već ima industrijsku i izvoznu bazu. U blizini su auto-put i Y krak. Pruga Subotica–Senta je rekonstruisana, a Senta ima međunarodnu rečnu luku na Tisi i kontejnerski terminal koji povezuje rečni, železnički i drumski transport. Dakle, postojali su elementi sistema – industrijska zona, železnica, auto-put, Y krak, veza ka Senti i rečna luka.

Industrijska zona Mali Bajmok

Ono što je izostalo jeste javnopolitička i upravljačka sposobnost da se ti elementi povežu u funkcionalnu celinu.
Isto važi i za magistralni put Subotica–Senta, koji je bio deo koalicionog sporazuma SNS-a i SVM-a. Taj pravac je najavljivan kao nastavak Y kraka prema Senti i severnom Banatu. Godinama kasnije, ni ta veza nije realizovana kao deo ozbiljnog logističkog pravca koji bi povezao Suboticu, Sentu, rečnu luku i severnobanatski prostor.

 

Ilustracija nedostajućeg puta

Tu se vidi širi problem. Vlast govori o evropskim čvorištima, koridorima i logističkim centrima, a Subotica godinama ne može da dobije ni relativno ograničenu investiciju kakva je kružni tok kod Majšanskog mosta. Teško je uverljivo govoriti o evropskoj logistici ako grad nije u stanju da reši sopstvene osnovne saobraćajne tačke.

Dodatno, puna međunarodna funkcija pruge Beograd–Budimpešta i dalje zavisi od mađarske deonice, tehničkih dozvola i sistema upravljanja i bezbednosti železničkog saobraćaja. Peter Mađar je najavio i preispitivanje ugovora u vezi sa ovim projektom, što dodatno pokazuje da pitanje pruge Beograd–Budimpešta nije zatvoreno, već politički i tehnički otvoreno.

Problem, dakle, nije samo u tome što brza pruga nije praćena lokalnom razvojnom strategijom. Problem je i u izboru skupljeg koncepta pruge za 200 km/h, umesto racionalnije modernizacije za 160 km/h, koja bi u putničkom saobraćaju dala sličan praktični efekat. Sa stanovišta logistike, ta razlika je još manje ubedljiva, jer je brzina teretnog transporta svakako ograničena na 120 km/h. Upravo zato je projekat morao biti posmatran šire — ne samo kroz maksimalnu brzinu putničkih vozova, već kroz ukupnu korist za grad.

Pruga Beograd Subotica (Insajder)

Ta korist je mogla da bude mnogo veća: logistički centar u Malom Bajmoku, funkcionalna veza sa Sentom, Majšanski most na planiranom mestu i jasnije pozicioniranje Subotice kao severnobačkog industrijsko-logističkog čvorišta. Umesto toga, dobili smo skup infrastrukturni projekat čiji lokalni razvojni efekti nisu zaokruženi.

Zato su pitanja vrlo konkretna:

⦁ Šta je sa logističkim centrom u Malom Bajmoku?
⦁ Šta je sa putem Subotica–Senta?
⦁ Kako je moguće da vlast koja najavljuje Suboticu kao evropsko čvorište nije u stanju da reši ni kružni tok kod jednog od najvažnijih gradskih prelaza?

Efekat brze pruge u Subotici ne može se meriti samo minutima uštede u putničkom saobraćaju. On se mora meriti i onim što nije urađeno: logističkim centrom u Malom Bajmoku, funkcionalnim povezivanjem sa Sentom, rešavanjem gradskih saobraćajnih tačaka i stvaranjem stvarne privredne koristi za grad.

 

dr Nikola Ilanković



KOMENTARI

  1. Subotican kaže:

    Sramota da Subotica i Senta nisu povezane a tako su blizu, čemu nam onda Senćanski put ako ne vodi do Sente?

  2. Trovach kaže:

    @Subotican…Vodi na groblje, mada, na kraju, svi putevi tamo vode. Salu na stranu, totalno je glupo iz Subotice voziti do Tornjosa da bi se tek odande nasao na putu za Sentu.

  3. NaIvan kaže:

    @Subocan
    Senćanski put upravo vodi pravo za Sentu tako što se tim putem pored prečistača otpadnih voda, Bunarića, pored, blizu južne obale Palićkog Jezera pređe preko autoputa Horgoš – Novi Sad i nastavi dalje pravo.
    Caka je u tome da posle nadvožnjaka iznad auto puta asfalt ide još možda nekih 100 metara, posle toga je put zemljani, tamo je vreme stalo 1945. godine.
    Senta je tim putem inače kilometarski neverovatno blizu Subotici.
    Posle drugog svetskog rata iz političkih razloga su „zaboravili“ taj jedini put asfaltirati i to je do dan danas tako i ostalo.
    Tako da ko želi autom ići od Subotice do Sente, mora da se vozi malo okolo, preko 50 do 60 kilometara u zavisnosti koju rutu izabere, umesto 38 kilometara prašnjavog zemljanog puta za konjsku zapregu i traktore.

  4. Marinko1969 kaže:

    @Nalvan To je dokaz koliko su sve gradske vlasti uključujući i aktuelnu vodile računa o gradu.

OSTAVITE KOMENTAR